Kada je bilo teško,u vrijeme koje je davno iza nas,a kao da još uvijek traje...
I
Mali sam dječak,naivan.
Gledam u oblake,
Igraju se mojom maštom
dvije velike mačke na nebu.
U srcu mi radost jer osjećam
da me razumiju.
II
Zatvorena vrteška
prepuna svjetla duginih boja.
Vrtimo se ona i ja.
Od brzine, hvata me vrtoglavica
i kao da tonem.
Ali, trudim se ostati svjestan.
III
Na ispitu iz crtanja
Poznajem oblast uglova
ali, pribor mi je loš.
Instruktor pomaže sa dva trokuta.
Sretan od saznanja šta mogu sa njima napraviti.
I već imam ideju.
Na žutom papiru
znam,
uglove ću najbolje nacrtati ja.
Prvi put
Proljeće je.
Gledam travu kako zeleni
i listove u šumi kako rastu,
iz dana u dan.
Pokušavam da se sjetim prošlog proljeća.
Shvatam ,prvi puta u životu sam zapazio
kako nam je stiglo proljeće.
Pitam se da li ću se sljedećeg
proljeća,
sjećati kako je došlo ovo?
Tajna
Kada budem samo trava i cvijeće,
i budem nekad dom za crve.
Pitam se:
Da li ćeš pomisliti na mene?
Da li ćeš znati da ostalo je,
mnogo toga nedorečenog?
Zato,kad se sjetiš nekad mene;
lezi u travu i udahni miris zemlje
poslije kiše.
Tada ću ti, možda:
šapnuti na uho,
stvari koje sada šutim.
