PLOVIDBA

Nad zemljom zavlada tama
Žudnja za milosrdjem

Nebeska tijela nestala
U ruševinama
Obezglavljene svjetlosti

Izdiše prolaznost
Slike tajanstvenih umjetnika
Jedva zamjetljive

Tijelo slomljeno
Do ravnodušnosti
Duša prokleto stenje

Ne vraćaš se natrag
Šapnuo sam sam sebi
I zaplovio pustinjom

Ka cilju




Ovo je jedna od dvije pjesme koje mi je, prije više godina, objavio danas pokojni Boris Nikšić – osječki pjesnik poznat pod pseudonimom Zal Kopp. Prošlo je već trinaest godina otkako nas je napustio ovaj istinski znalac ljubavne poezije, čovjek koji je u stihove unosio i nježnost i snagu, i tišinu i uzburkanost ljudskog srca.

Njegovo ime ostalo je vezano uz osječku pjesničku scenu, osobito kroz rad amaterske pjesničke udruge Društvo pjesnika „Antun Ivanošić“, kojoj je dao neizbrisiv i hvalevrijedan doprinos. Svojim primjerom i djelovanjem ohrabrivao je mlade autore, okupljao zaljubljenike u pisanu riječ i pokazivao da poezija može biti most među ljudima, mjesto susreta i zajedništva.

Iako ga više nema među nama, njegova ljubavna poezija, kao i sjećanja onih koji su ga poznavali nastavljaju živjeti. Ostaje osjećaj da je Osijek s njim imao jednog od onih pjesnika čija se riječ ne zaboravlja, jer je u njoj bilo iskrenosti, topline i rijetke ljudske dobrote.