Gledao ju je neprekidno, kako visi na zidu pored ostalih ‘ljepotica’. Ali za njega je
ona bila samo jedna. Oblik tijela koji privlači, lijepo uređene žice (iako vjerovatno
raštimane) i općenito lijep vrat. On zapanjeno gleda u nju, dok zaposlenik stoji pored
njega i nestrpljivo čeka da se kupac odluči kupiti tu gitaru.

Kupujem. Nazvat’ ću je Alexa. govori zaposleniku, a ovaj to prihvati s osjećajem čuda
i male nelagodnosti.

1.5000 KM.

Ma on bi dao svo bogatstvo svijeta za tu gitaru. Njom je bio opčinjen kao da je pravi
ženski lik u pitanju.

U njegovoj spavaćoj sobi ona je imala mjesto odmah pored njegovog kreveta kad bi
za njega bilo vrijeme spavanja. A po danu je uvijek bila u njegovom naručju. Mazio i
gladio bi ju tako što bi na njoj svirao raznorazne akorde dok bi doručkovao, ručao,
večerao ili čak i kad bi radio za svojim radnim stolom, on bi Alexu imao u svojim
rukama.

Ona bi ga pratila na svakom njegovom koraku u životu. Pa čak ju je vodio i na svoj
fakultet. Doslovno bi ju držao tijekom predavanja, na šta su se neki profesori počeli
žaliti, ali ipak ih je on uspio uvjeriti o toj pravoj ljubavi koju gaji prema Alexi.
Godine su prolazile, a on i Alexa zajedno su prošli kroz nebrojene noći sviranja,
stotine pjesama i sjećanja utkana u svaki trzaj žicâ. Njegove ruke postale su sigurnije,
ali i grublje s vremenom, dok su Alexine žice izgubile onu prvotnu napetost, a tijelo
joj je počelo pokazivati sitne pukotine. Ipak, za njega, ona je ostala prava definicija
savršenstva.

Jednog dana, dok je prstima prelazio preko njenih već istrošenih žica, osjetio je blag
otpor, kao da mu Alexa šapće da je vrijeme da se odmori. Znao je da bi svaki dalji
pokušaj sviračke strasti mogao ostaviti trajne tragove na njenoj površini. Teška srca,
odlučio je prestati svirati na njoj.

Ljubavi moja, vrijeme te, nažalost, nije poštedjelo, rekao je s tužnim prizvukom dok
ju je polako spuštao na stalak.

Ubrzo nakon toga, nabavio je novu gitaru – crnu, blistavu, s glatkim vratom i žicama
koje su odzvanjale snagom koju je nekada imala Alexa. Iako je nova gitara savršeno
odgovarala njegovom stilu sviranja, nije imala dušu koju je Alexa imala.
Alexa je ostala na svom mjestu, pored kreveta, kao tih svjedok njegovih
najemotivnijih trenutaka. Svake večeri prije nego što bi legao u krevet, bacio bi
pogled na nju. Njen oblik pod blještavom svjetlošću lampe i dalje je bio ljepši od bilo
čega što je mogao zamisliti.

Za njega, Alexa nije bila samo gitara. Bila je prijatelj, muza i prva ljubav. Nikada više
nije svirao na njoj, ali je zauvijek ostala dio njega. Barem dok je u toj istoj prostoriji
koju je dijelio s njom.