Sin Semire Islamović i Izeta Bešića – Nermin Bešić je rođen 21.09.1969g. u Prijedoru. Iz logora Trnopolje 21. augusta 1992., izveden je sa oko 200 zatvorenika, kada im je rečeno da idu na razmjenu u Travnik gdje će biti slobodni na teritoriji ARBiH. Interventni vod prijedorske policije ga je ubacio u konvoj koji se zaputio prema Vlašiću.
Na dijelu kod rječice Ilomske na Vlašiću konvoj se zaustavio i odvojeni su muškarci od žena i djece. Nakon desetak minuta vožnje Nermin kao i ostali iz kolone stigli su sa autobusima na Korićanske stijene. Tu su muškarce redali na ivice stijena tako da je svaki autobus bio udaljen jedan od drugog stotinu metara. U sudskim dokumentima ICTY-a u predmetu „Darko Mrđa“ stoji:
„13. Zatvorenicima je naređeno da izađu iz autobusa pognutih glava i da kleknu na rub stijene. Darko Mrđa je rekao: „Ovdje vršimo razmjenu, žive za žive i mrtve...“
Moj rođak, Nermin Bešić je tada imao 22. godine, baš kao što i ja imam danas, kada je stravnično ubijen na Korićanskim stijenama. Nermin je bio nekome „višak“, samo kolateralna šteta koja je neizbježna, produkt usađene mržnje njegovog dojučerašnjeg komšije, prijatelja sa kojim je dijelio sve – od školske užine do džeparca. Nermin bi tada sa 22. godine možda završavao fakultet, planirao budućnost, putovao, upoznavao nove ljude ali je nekome smetao. „Nekome“ ko dehumanizira sve drugo i drugačije od njega.
Nerminov život je okončan na dan kada je nedužno ubijen sa vrha litice visoke stotinama metara. Uz sve nastradale tako je i Nermin, prolio svoju krv kako bismo danas praktikovali slobodnu volju. Time dugujemo svim poginulim šehidima veliku odgovornost u sprovođenju iste dostojanstveno. Nermin je sa litice gledao u smrt, pitajući se nevino: čime sam ovo zaslužio i gdje je pravda, baš kao što se pita hiljade nedužnih mladih trenutno u Palestini.
Ugasili su Nerminov život ne znajući da su time bacili iskru i potpalili plamen koji nikada neće biti ugašen. I nikad više neće biti „višak”!
21.08.1992 - 21.08.2025
Islamović Tarik