Dobar dan, dragi čitaoci!
Dobrodošli u još jedno izdanje Noble Voices mjesto gdje razgovaramo sa onima koji imaju šta reći, koji ne šute i koji kroz riječi ostavljaju trag.

Jedne subote imali smo čast ugostiti Almina Šemića, mladog autora Plenuma i bivšeg učesnika emisije Perspektiva. Njegove riječi, skromnost i duboki uvidi ostavili su snažan utisak na sve vas ,a danas vam donosimo nastavak te priče.

Danas razgovaramo s njegovim bratom ,Elminom Šemićem, koji, poput Almina, koristi pisanje i glas da oblikuje svijet oko sebe. I on je autor na Plenumu, i iako dijele porodične sličnosti, Elmin ima svoj jedinstven ton, stav i pogled na svijet koji vas neće ostaviti ravnodušnim.

Kroz ovaj razgovor zavirujemo u njegovu svakodnevicu, misli i snove, a vjerujemo da će vam, baš kao i Almin, ostati urezan u pamćenje.

-Za početak, možeš li nam reći ko je Elmin Šemić, kako bi se sam predstavio onima koji te još ne poznaju?
Ispričaj nam ukratko svoju priču ,
gdje si odrastao, čime se danas najviše baviš i šta smatraš svojom najvećom vrijednošću.

,,Prije svega da kažem Veliko Hvala tebi Sanda na pozivu i na prilici da me još bliže ljudi upoznaju.

Elmin je rekao bih slobodno jedan učenik. Elmin je osoba koja još uvijek uči mnoge stvari u životu sa kojima ranije nije imala doticaja. Borim se sa anksioznošću i na svijet gledam potpuno drugačije od onog što je danas "ispravno".
Osoba sam koju rijetko šta iznervira te sve prihvatam sa osmijehom i šalom. Mrzim nacionalizam i jako se gadim na to.

Odrastao sam u Mostaru gdje sam i rođen "davne" 2001. godine. Cijeli svoj život sebe pronalazim u umjetnosti, pa sam tako dok sam bio manji volio da crtam, iako je bilo kriminalno loše. Kasnije sam sebe pronašao u pisanju te u govoru pred kamerom što mi je bilo dovoljno da odlučim čime ću se baviti.


Trenutno sam student engleskog jezika ali sebe pronalazim u Žurnalistici te se ove godine prebacujem na taj smjer.
Što se tiče vrijednosti opisao bi ih kao " diverzitet - raznolikost".

Osoba sam koja mrzi nacionalizam, voli druge i drugačije pa zbog toga nekako riječ diverzitet. Od ostalih osobina naveo bih da sam tu za svakoga u svako doba dana ili noći, volim slušati ljude, davati savjete.

A za sebe još mogu reći da sam tvrdoglav u uspjehu, u smislu da kad nešto želim dat ću 110% sebe, čak iako ne ide. "

-Bio si učesnik emisije Perspektiva kako ti je to iskustvo oblikovalo pogled na društvene probleme i na mlade ljude u Bosni i Hercegovini?

,,Perspektiva je emisija koja je namijenjena da se u njoj pričaju problemi jednog grada ili države. Kroz nju sam nekako shvatio kako ljudi razmišljaju te sam došao do zaključka zašto nekada kao nacija stagniramo.

Svaki problem koji je spomenut u Perspektivi je iz nekog ličnog iskustva. Iako smo većina bili mladi, mogu reći da imamo jako dobro razmišljanje o većini stvari. Mladima treba dati šansu da je iskoriste i to je najveći problem države.

Kod nas u državi je uvijek onaj stav "kvantitet ubija kvalitet" i zbog toga smo ovdje gdje jesmo. Što se mladih tiče, makar kod nas u Mostaru, mogu reći da se svijest polako budi i da koliko toliko djelujemo ka smanjenju nacionalizma. Na kraju, najveći problem države jeste nacionalizam. Zbog toga polako i tonemo."


-Šta te motivisalo da postaneš autor na Plenumu i koje su teme koje su ti najbliže pri pisanju?

Motivacija za Plenum dolazi iz želje za pisanjem i želje za novinarstvom. Kao što sam na početku spomenuo, kamera, pričanje i pisanje su nešto što me ispunjava, a sve sam to u Plenumu pronašao. "Krivac" za Plenum jeste Lejla Mešanović koja mi je prva pokazala ideju platforme te me motivisala da postanem autor.

Što se tema tiče, svrstao bi ih u svoj život. Teme koje obrađujem su teme koje ja svakodnevno na kafi sa društvom komentarišem. Osim naravno tema o mentalnom zdravlju te nekih mojih "privatnih" priča koje želim da ljudi čuju. Zato Elmina nećete vidjeti da piše o kuhanju npr. jer se tu nikada nije ni okušao. Ali nikad se ne zna, možda je to još jedna skrivena "ljubav". "

-Tvoj brat Almin je također autor Plenuma , koliko vam znači međusobna podrška i imate li različite pristupe pisanju i izražavanju?

,,Almin je također autor na Plenumu kao što si i spomenula. Njegova podrška je sigurno najvažnija. Ma da, nikada nismo nešto previše pričali o temama za Plenum.

Više je to kao "Objavio sam članak, pročitaj ga pa mi javi feedback". Naša podrška se više zasniva na tome da recimo ja znam koliko on može i prema tome će on sam ići dok ću mu ja biti više kao stepenice po kojima će koračati.

Volim konkretno da Almin ima izgrađen i lakši put prema svemu. Ne zato jer ne može, da pače, on može, ali više je to da se ugleda na moje greške i da tako zna šta ne smije raditi.
Almin ima dosta drugačiji pristup svemu. Više je emotivan od mene.

Iako nisam ni ja sada kamen, ali opet nekako ne shvaćam sve kroz emocije. Tako da, Almin pišući svoje članke često koristi emocije dok ja i ne baš - osim u nekim poetičnim stvarima.

A što se izražavanja tiče, tu se ja izdvajam mnogo. Ja sam osoba koja nikada neće prva pisati niti tražiti pomoć. Volim sve sam da radim i navikao sam na to. Almin je taj koji naše kontakte održava u životu."

-Kako doživljavaš današnju mladost i koje bi promjene volio vidjeti u načinu na koji mladi u BiH govore, misle ili se angažuju?

,,Ovdje bih volio spomenuti jedan moto kojim se mladi danas vode a potpuno je pogrešan. "Živi brzo umri mlad". Mladi žele danas sve i odmah i to je problem. A i roditelji nisu ništa bolji.

Pa tako vidimo mlade da sa 20 - 23 godine se žene, udaju.. ništa protiv toga ali šta ćeš raditi kasnije? Svima je nekako u glavi novac kao da je on centar svega. Mladi danas neće ništa sami, moramo ih pod ruku voditi kako bi nešto uradili.

Najbolji primjer su protesti za Jablanicu gdje nije bilo "žive duše".Također, volonterske organizacije su idealna prilika za mlade da se razviju i poboljšaju svoje vještine. Upravo AIESEC ima regrutacije gdje traže mlade ljude od 18 - 30 godina.

A kada životu pokloniti nove vještine i izlazak iz zone komfora ako ne sada.Mladi danas ne misle svojom glavom. Svi nekako gledaju svoje uzore. Pa tako danas iz mnogih govore neki "bolesnici" našeg društva. Svi su u fazonu nekih glupih fora i prema tome se vidi gdje idemo kao društvo"

-Imaš li osjećaj da se tvoj glas danas više čuje zahvaljujući platformama poput Perspektive i Plenuma?

,,Apsolutno. Perspektiva je bila pun pogodak, definitivno. Tek nakon par mjeseci sam shvatio koliko čovjek treba biti hrabar pa takve stvari da govori javno ispred kamere. Plenum mi je drugi dom. Tu sam svoj na svom. Kroz Plenum imam osjećaj da me ljudi doživljavaju više kao osobu sa emocijama i dušom. Tu je svakako i AIESEC gdje se moj glas vrednuje i čuje. "


-Koje su tvoje najveće borbe, a koje pobjede koje bi podijelio s našim čitateljima?

,,Moja najveća borba jesam ja sam. Pokušavam savladati svoj unutarnji glas koji mi govori da ne radim kako treba onda kada je sve uredu. Anksioznost je upravo odatle i došla. Zbog toga sebe sve više guram u vatru kako bi bio što bolji.

Jedna od najvećih borbi sa kojom se trenutno borim jesu ljudi. Previše sebe dajem ljudima koji nisu toga vrijedni,pa se kasnije razočaram i sve ljude iz svoje blizine stavim na mute.

Što se tiče pobjeda istaknuo bih da je moja najveća pobjeda ulazak u AIESEC. Ljudi koje sam upoznao su me promijenili za 160 stepeni. Uz njih sam najviše rastao i uz njih sam izlazio iz zone komfora. Pobjeda je upoznati sve njih i raditi na sebi. Jedna od pobjeda jeste i konačno učenje kako se zauzeti za sebe i pronalazak sebe gdje pripadam. Znate, ne možete paradajz miješati sa jabukama. Ne ide nikako"

-Kako izgleda tvoj kreativni proces kada pišeš tekst ,od ideje do objave?


,,Sama ideja o pisanju nastane spontano. Najviše dolazi iz toga da poznajem neku materiju dobro ili da imam odličan komentar na nešto. Pa tako prije samog pisanja odlučim da li ću pisati kao Elmin ili kao osoba iz glave koja ima emocije i svaki segment joj super ide.

Na kraju kada se napiše članak na temu, obavezno ga više puta pročitam te izbacim što ne valja. A ako se drugoj strani mene ne svidi, onda se piše drugi članak na istu temu, samo drugačije oblikovan.
U toku pisanja više puta brišem tekst, pa opet pišem, kao kad složite slagalicu ali joj niste jedan dio složili kako treba.

Tekst koji pišem obično pišem sam u sobi uz obavezno pričanje na glas. Zbog pričanja na glas često moji ukućani misle da sam pukao i da pričam sam sa sobom."


-Ko ti pruža najveću podršku u životu i radu, bilo kroz riječi, prisustvo ili vjerovanje u tebe, čak i kad ti sam posumnjaš?


,,Krenut ću sa podrškom koju i dan danas osjetim, podrškom za koju znam da je istinska. U momentima kada sam sumnjao u sebe i tjerao ljude od sebe, tu su bile samo dvije osobe ,Nataša i Jasmina.
Nataša koja je meni trenutno veliki uzor i u koju se toliko ugledam i Jasmina koja me poznaje skoro pa 5 godina. Uz njih dodao bih i Ivanu koja je uvijek nasmijana i spremna da pomogne bez obzira na sve.

Nataši svakako "dugujem" spas od upada u depresiju i spas bijega od svega. Kada sam se razočarao u ljude i u život ona je bila tu. Tu je naravno i sestra Džejla koju u podne ili u ponoć da pozovem, tu bi bila. Možda i najveću podršku uz Natašu i Jasminu, dobijam od Aljoše , mog najboljeg prijatelja. On je rekao bih savremeni ljekar. Tačno je tu kada ga trebaš i uvijek zna šta trebaš.

Podrška koja mi je značila jeste podrška mojih AIESECER-a. Oni su osobe koje su me vidjele i kada se smijem i plačem. Jednostavno poznaju me toliko da znaju šta mi treba. Istakao bih Dalilu i Enu Herendu čija podrška stvarno znači. Također kao jednu od najvećih podrška ikada spomenuo bih tebe Sanda.

Tačno znaš kada i šta treba reći i to je neopisivo. Čak toliko kilometara udaljeni a ti vjeruješ u mene. Sigurno se niste nadali ovom imenu ali podrška koja me nosi prema naprijed jeste podrška od Adnana Nikšića i njegove supruge Lele.

Onda kada nikog nije bilo Sajfa je bio tu da pomogne. I zato ću mu doživotno biti zahvalan. Podrška od Plenuma je isto važna, od tebe Sanda, od Lejle Mešanović i od svih divnih kolega. Jednostavno Veliko Hvala na svemu.

Spomenuo bih podršku koja mnogo znači kada sam "down" i kada mi treba vremena za sebe. Žile Negovanović koji sa svojim streamovima na YouTube-u uvijek daje podršku, te Marko Tešić - čovjek koji je bio tu da me sasluša za svaki problem.
Također tu je i muzika, pa mi "tihu" podršku pružaju Raf Camora, Morad, Baby Gang, Gims, Dystinct, Ahmad Amin i Dhurata Dora u čijim pjesmama vidim sebe. "


I za kraj, koji bi savjet dao mladima koji osjećaju da ih društvo ne čuje dovoljno, ali u sebi nose snažan glas i priču?

,,Najbolji savjet koji nekome mogu dati jeste da ne sluša druge ljude jer ljudi znaju biti zlo. Samo sebe slušaj, nikada ne odustaj i nemoj se nadmetati da si bolji od drugih jer niko nije bolji od drugih.

Ljudi stalno pričaju a ti slušaj sebe. Ako misliš da tako treba onda tako i uradi. Pronađi nekoga da čuje tvoju priču. Nisi sam u ovom svijetu. Naći ćeš nekoga ko će da te sasluša. Bitka koju si upravo završio je bitka koja je tek počela. Živite u momentu jer nikada ne znate kada će sve biti gotovo. I za sami kraj, uvijek osmijeh sa sobom nosite jer je ono najveće oružje. "


I tako, dragi naši, stigli smo do kraja još jednog razgovora koji se ne zaboravlja.
Zahvaljujemo se od srca Elminu Šemiću što je otvorio vrata svog unutrašnjeg svijeta i podijelio s nama ono što često ostaje prešućen,a to su misli, osjećanja, i tišine između redova.

Njegove riječi, jednostavne a duboke, dokaz su da u mladima naše zemlje tinja ogromna ljubav i mudros samo im treba dati prostor da ih neko sasluša.

Dragi Elmine, hvala ti što si bio dio Noble Voices i što si svojim prisustvom još jednom pokazao da Plenum ima dušu satkanu od iskrenosti, ljubavi,zrelosti i mudrosti.Radujemo se svakom tvom narednom tekstu.

Vama, dragi čitaoci , hvala što ste i danas bili s nama.
Nastavljamo sljedeće subote, s novom pričom,jer svaka duša ima pravo da se čuje.
Vaša Sanda.