Pusti Dioniza i sav taj hedonizam

To ti đavo na lijevo uho šapće

Hoće da te vodi gdje sati su stotinke

Noći sekunde, a godine su sati

Isčupat će ti ljudskost iz duše,

pa dodir nećeš cijeniti

i cijedit ćeš ko krpu osjećaje

kad ti zafali, pa moraš biti trijezan

i svaka će ti se činiti ko prava,

ali ni jednu ne bi pazio kad je bolesna

radije bi psovao i prevrtao stolove

što tvoj ker nije bio najbrži na ekranu

navodno će da te vole mnogi ljudi

isključivo zato jer si podatne ruke

kucat će se s tobom čašama

i pjevati pjesme do sabaha

sve dok imaš u džepu za sve,

a kad nemaš više ni za sebe

bit ćeš samo onaj lik iz kafane,

od kojeg se sklanjaju djeca kad idu u školu zorom

nećeš spoznati ljubav, iako mislit ćeš da voliš

djavolu je ljubav samo povod da te boli

da bi se lijecio otrovima i padao sve niže

i postane ti svejedno jer misliš da svi svakako idu na isto mjesto

pod zemlju gdje će počivati mirno i vječno

i nije ti žao što si život proveo onako kako si htio

onda ćeš biti pozvan da polažeš račune

u lijevu ruku ćeš dobiti knjigu

tvoj advokat sa lijevog uha će samo da šapne:

"Ja nisam kriv što je on mene slušao."