Pomalo tužno koliko nas život pretvori u osobe kakve smo mislili da nikada nećemo biti. Kao mali dok još nismo poznavali životne nevolje i nedaće većina nas je maštala o sretnom životu, uspješnim poslovima i sretnim porodicama. Mislili smo da život nakon punoljetstva postaje mnogo ljepši i slobodniji, ali kako smo se prevarili, zar ne?

Osobe koje nisu imale ni djetinjstvo ni zrelost obogaćenu srećom kako da se ponašaju kada pronađu istu? Ako je pronađu...
Često posmatram ljude oko sebe, poznanike, prijatelje i zapitam se kakva bih bila osoba da sam imala priliku imati barem 5% njihove sreće. I znam, svjesna sam, u većini vremena svi se ponašamo kao da je sve odlično i dobro, svi smo mi više ili manje sakriveni ispod ljušture u kojoj smo najranjiviji.
Ali šta je s nama koji sve što smo uvijek maštali je o vremenu kad će biti bolje. Mi koji tražimo sreći u minijaturnim stvarima, kad nam neko ubere cvijet ili jednostavno pita kako smo. Naučili smo se radovati sitnicama jer nikada nismo imali prilike iskusiti velike stvari. Osoba koja ne zna za bolje i sa malim je zadovoljna...žalosno ali tako je.
Kad god sam imala i zrno sreće tu istu sreću sam osjećala sa ogromnim strahom koliko će me to zrno zapravo koštati. Koliko vremena nakon toga dolazi sa bolom?
Kada ste preko 20 godina izloženi konstantnim stresom i boli mnogo je teško povjerovati u dobro kada se ono pojavi. Teško je vjerovati da vas neko voli, da ne morate stalno biti u survajver modu, biti stalno oprezni i misliti 20 koraka unaprijed. Kada imate sreće u poslu i karijeri ali svejedno proispitujete sebe da li sve radite dovoljno dobro te da li ste dovoljno sebe dali...
Fascinantno je koliko čovjek postane ovisan o onome čemu je bio izložen cijeli život, kolika je snaga potrebna za svakodnevnu borbu sa samim sobom kako bi sebe uvjerili da zaslužujete sreću i mir.

Borba traje rekla bih od samosvjesnosti sebe a trajaće vjerovatno dok kraja životnog vijeka, ali možda i ta borba ima neku svoju ljepotu... Barem znamo da nema te situacije u životu koju nećemo i ne možemo preživjeti. Nema te osobe koju ne možemo preboljeti i te situacije koju ne možemo riješiti.