Kada konji zaurlaju
kočija stane
a pero bez tinte ostane.
i kralj nemiran postane,

Od čega carstvo strahuje?
Od odmazda,ratova il' pogubljenja?

Nit' se nama kriti
Nit' suze liti
Nit' vino piti

Dok carstvo tone,
u snove sumorne,
u goleme kolone,
ljudi koje progone,

vlastite misli i vlastite strahovi

kamo sreće da sve ovo nestane
pa da svijet miran postane

I mravi
I crvi
I puževi se guraju

Brzim trkom bježe,
a svi su ih napustili,
ostali su sami u svojim strahovima

Ni puževa kućica više nije dom,
ni mravi više nemaju prijatelja,
ni crvi više ne postaju leptiri,

Koplje je spremno,
jarbol se viori,

samo duša mir traži,
traži i traži

baš kao mrav prijatelja,
puž dom,
a crv svoja krila

koliko boli ima u svijetu?
koliko mrava,crva i puževa?

zar niko prijatelj?
zar nigdje dom?
zar nikad krila?

a teško je gledati druge
kako uživaju pogodnosti duge

letit' će crv nekada
mrav će naći prijatelja negdje
puž će imati dom

samo ti pišče nemaš kud'
da potražiš svoj dom,
svoje prijatelje
i svoja krila

da letiš kao ptica
jarebica
il' lastavica

da ne vidiš
snove kako se ruše
duše kako nestaju
i ljude kako nemani postaju...