Sa likom i djelom Alekse Šantića poznatog mostarskog pisca i pjesnika danas je upoznat čitav umjetnički svijet,ali koliko smo zapravo upoznati sa ljubavnim životom Šantića?
Mnogi danas zbog stihova:

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!...

izvedenih iz pjesme “Emina” smatraju baš nju kao najveću i nikad ne preboljenu ljubav našeg velikom umjetnika međutim istina je sasvim drugačija…

Njegova najveća ljubav bila je Anka Tomlinović kći Stjepana Tomlinovića vlasnika fotoateljea.
Pjesmu “Ako hoćeš” Aleksa je posvetio bas njoj.
Pratio ju je u stopu u njoj je vidjeo savršenu ženu,a po riječima njegovog kolege i prijatelja Jovana Dučića ljubav je bila obostrana.
Sve je izgledalo kao bajka medjutim njihovoj ljubavi suprostavila se kako Aleksina porodica tako i mostarska sredina…
Niko nije podržao ljubav izmedju Hrvatice i Srbina…
“Ako je dovede u kuću, majka će ih mrtve dočekati. Crni pokrov će biti njihovi svatovi”.
Bile su riječi Aleksina majke koja ih je izgovarala pred pravoslavnom ikonom Svetog Nikole…

Shvatio je da je tu došao kraj njhove ljubavi ,te joj je to i saopštijo.

Godinu dana nakon raskola Anka se udaje za dosta starijeg čovjeka iz Zagreba i tog dana zauvijek napušta Mostar i krš Hercegovine.

Svatovi su tog dana prošli pored kuće porodice Šantić ,a Aleksa ih je s pendzera posmatrao sa suzama u očima…

Aleksa Šantić preminuo je od tuberkuloze 2. februara 1924. Mostar je toga dana bio zavijen u crno, a stanovnici svih religija skrhani jer je otišao komšija koji je sve volio podjednako ,te su se svi pitali gdje li ide njegova duša da li u raj ili u dženet…