Tekst koji slijedi namijenjen je za jedan književni konkurs, a u njemu kontam šta mene lično veže sa Ivom Andrićem... Jedna kratka saga o Vagama. Valja da za pedesetogodišnjicu od smrti ovog velikana, istog pomenemo. Gdje drugo, nego na Plenumu.
Šta da kažem o piscu s kojim dijelim mjesec rođenja, horoskopski znak, a i istu, spisateljsku sudbinu? Treba samo reći hvala Bogu što smo ograničeni na trideset redova, jer pred nekim velikanima čovjek ima samo da ostane bez teksta. Ivo Andrić je upravo jedan od takvih, koji zasluženo čuva svoju Nobelovu nagradu. A zaslužena je zbog nevjerovatnog, gotovo novinarskog spoja objektivnosti i osjećajnosti koje su izašle iz njegovog pera u prvom redu, te pronicljivosti i filozofskog pristupa životu ljudi oko njega, i njega samog…
Pisac koga Srbija najviše svojata, rođen je i živio u Bosni i Hercegovini, a imao kuću i u Crnoj Gori, a uz to i svojim životom pokazao da granice ne postoje, kroz diplomatsku karijeru. One i ne treba da postoje, pogotovo ne u glavi jednog pisca, kome je životni cilj da svemir pretvori u umjetnost. I pouku, za onoga ko hoće da ga sluša. Granice su samo konstrukti u našim glavama. To Vage najbolje znaju, pa ipak, čini se da posebno teško prolaze u životu. U svakom slučaju, žeđ za pravdom, istinom, mirom, skladom, ljepotom i ispravljanjem krivih Drina ostaće naše najljepše osobine, a ujedno i naše najveće prokletstvo… Ostaćemo ona tiha, gotovo nevidljiva, a očigledna gospoda koja unose vazduh, a u čijem odsustvu se taj vazduh bitno mijenja. Plaše nas se, jer smo djeca neba. Plaše nas se, jer se u svakom trenutku okrećemo protiv struja, čak i sami protiv svih. A kako i nećemo, kad smo vođene planetom koja se u svemiru jedina okreće u suprotnom smjeru. Ne znamo je li to hir više sile ili prosto želja da se odudara i naočigled svih pokazuje jedna nedokučiva tajna svemira.
Bob Sinclair u svojoj pjesmi "World, hold on!" izgovara ovu rečenicu iz naslova, meni vrlo fascinantnu. Vagama je muzika čak ispred pisane riječi, kraljica umjetnosti i pokretač života. A sve one su, same za sebe, satkane od umjetnosti. Ne zamjerite im što se često ne pronalaze u ovom svijetu, pa plivaju u svom. To je jače od njih, jer suštinski jesu u drugoj dimenziji… Da pratite naše znakove pored puta, dosad bismo vas dovele u onaj “bolji svijet” o kome toliko maštate, a nemate hrabrosti da ga sprovedete u djelo. Svi junaci nikom ponikoše!
