Steglo se Almi sve u želucu, od želuca pa do srca, dok joj je njena 7-godišnja kćerkica Emina pričala kako ju je babo poveo na dječiju predstavu u kostimima u hotelu Urbanis u gradu i potom ušao u lift tog istog hotela s rukom na donjem dijelu leđa riđokose mlade žene u roze haljini.

Mada, slagala bi kad bi rekla da nije primjetila promjenu u muževljevom ponašanju.

Ništa očigledno poput ostajanja na poslu prekovremeno, iznenadnih i neodgodivih sastanaka s klijentima u inostranstvu ili neobjašnjivih troškova s njegove kreditne kartice o kojima bi je obavijestili iz banke.

Njen muž je bio spretniji u akciji, a i svjesniji nelogičnosti koje bi ga mogle odati.

Hvata ga već mjesecima na sitne stvari. Highlighter s njenih obraza na unutrašnjosti njegove crne košulje, iako on namjenski izbjegava nositi bijelu košulju kada zna da će se naći s njom. Njenu sitnu naušnicu s plavim draguljem ispod sjedišta njegovog auta. Kada Almi da poljubac duži i sočniji nego inače ili je zavodljivo uhvati za struk pohvalivši se kako je tog dana sklopio partnerstvo za firmu na nacionalnom nivou.

Alma nije pomislila ono što bi pojedine žene, ako ne i većina žena, pomislile kada bi saznale da ih muškarac vara. I to pogotovo s godinama mlađom. A to je da je možda do nje. Možda je ona kriva za njegovu prevaru. Muškarac je, ima potrebe veće nego ona. Žena. Te potrebe ga snažnije obuzimaju, nego nju njene. Jeste dobila malo više sala na stomaku i nema praznog prostora među butinama. I tri horizontalne linije na čelu koje ima otkad zna za sebe, jer su joj genetski urođene, su joj se pojačale s godinama. Sve je to istina, ali da on zaista želi da je prevari, prevariće je ma kako ona izgledala i ma kolilo dobra domaćica bila ili koliko mu voljene djece rodila.

Ubacila je Alma i posljednji komad svježe isječene šargarepe u vodu sa ostalim povrćem za supu. Tu noć je posebno tražio da jede nešto čorbasto i lagano, jer misli da je nečim pokvario stomak tokom nedjelje.

Odvela je Alma svoju malu kćerku na odbojku i parkirala se malo dalje od stajališta ispred Eminine škole gdje ju je maločas ostavila.

Nije krivila sebe, časna riječ. Ali su joj kroz šake i prste na rukama prolazili neki trnci. Kao mravi. I gornji kapac desnog oka joj je počeo pulsirati. I osjećala je kao da će svaki čas povratiti kada pomisli na njegovu ruku na donjem dijelu leđa njegove mlade ljubavnice.

Drhtućim rukama je nazvala svoju majku telefonom. Drhtućim glasom joj je sve ispričala.

„Mama, ja mislim da on mene vara.“, rekla je ona skoro kroz šapat da razuvjeri samu u to.

„Sine moj dragi...“, uzdahnula je Almina mama na telefon. I sama je preživjela muževljevu prevaru i ostala s mužem kada je Almi bilo 10 godina. „Šta da ti kažem? Vrata moje kuće su ti uvijek otvorena. Samo, probaj ako ikako možeš da zaliječiš to između vas dvoje. Ja znam da te boli, ali vas dvoje imate dijete. Šta bi s tobom bilo da smo se ja i rahmetli otac ti razveli onda kada je on spavao s... onom?“

Almina majka nikada nije izgovorila ime ljubavnice svog rahmetli muža. Ostala je s Alminim ocem, ali ne za Almino dobro, već iz svog straha od novog početka i osude drugih ljudi.

Pustila je Alma majku da je ubjeđuje da proba pričati s mužem o tome i oprostiti mu zarad male Emine i prislonila glavu na volan automobila. Nije slušala više od pola onoga što joj je majka pričala.

Sjećala se jedne od svađa svoje majke i svog rahmetli oca i posuđa koje su oboje bacali sa stola posvuda u toj svađi. Na zidove, pod, prozor. Čak su i staklo na prozoru u kuhinji polomili u toj svađi. Tu svađu je Alma presjedila u strahu krijući se ispod kuhinjskog stola dlanovima pokrivajući uši. Bojala se čak i da puzi do svoje spavaće sobe u strahu da će joj neka leteća viljuška završiti u glavi ili u nekom drugom dijelu tijela. Imala je osjećala da njeni roditelji to ne bi primjetili. I to nije bila jedina njihova takva svađa. Te svađe su od dana kada je Almina majka saznala da ju je Almin otac prevario postale Almino cijelo djetinjstvo i odrastanje.

Alma je dugo vremena mislila da se nikada neće udati i imati djecu. A onda je srela svog muža. Onda se zaklela da njena djeca neće imati isto djetinjstvo i odrastanje kao i ona.

„Dobro, majko. Važi, čujemo se kasnije.“, rekla je Alma i spustila slušalicu svojoj majci.

Ni sama nije znala zašto, ali odvezla se do firme u kojoj radi njen muž.

Tek što je došla na parking iza firme, vidjela je parkirani automobil svog muža i pored njega muža i mladu djevojku duge riđe kose. Djevojka mu je popravljala zgužvani sako na ramenima, a on ju je jednom rukom držao za struk, a u drugoj ruci kafu. Potom ju je poljubio dugo i sočno, baš kao što bi Almu poljubio na dane kada bi je varao s ljubavnicom. Gledala ih je kako se grle. Njenu bradu zadubljenu u njegov vrat.

Alma je pritisla dugme ispod volana i prozor pored suvozačevog sjedišta njenog auta se nečujno spustio. Podigla je telefon i nekolilo puta fotografisala svog muža i njegovu ljubavnicu. Znala je tu djevojku, jer je radila u istom odjelu kao i on. Pogledala je nekoliko puta fotografije muža i ljubavnice na svom telefonu, a onda i u njih dvoje koje su ušli u firmu.

Isprva je Alma htjela da joj fotografije posluže ako je muž bude uvjeravao da je ne vara, pa da mu pokaže fotografije kao dokaz.

Almu uopšte ne bi čudilo ako bi njen muž na te fotografije rekao kako ona ugrožava njegovu privatnost time što ga fotografiše kada on ne gleda i pokušao okrenuti krivicu na njenu stranu.

Znala je ko vodi odjel za ljudske resurse u firmi u kojoj radi njen muž i poslala je te fotografije preko svog lažnog mejla upraviteljici tog odjela.

Nakon toga se mirno odvezla kući. Supu za svog muža koja se krčkala na laganoj vatri je prosula u WC šolju. Zamolila je svoju prijateljicu čija kćerka trenira odbojku, kao i njena kćerka Emina, da pokupi malu Eminu i odveze je svojoj kući, rekavši da će joj sutradan objasniti o čemu se radi. Nasula je sebi biljni čaj i čekala muža da se vrati s posla.

Vidjela je odsjaj farova muževljevog automobila na staklu prozora u dnevnoj sobi i čula gume koje škripe od sitni kamen u dvorištu ispred njihove kuće, a potom i bravu i korake njenog muža u hodniku.

„Ljubavi?“, pozvala ga je.

Ušao je u dnevnu sobu brzo i ljutito. Zagrlio je i sjeo na fotelju do kauča na kojem je sjedila ona.

„Nećeš vjerovati šta mi se danas desilo.“, rekao joj je on iznervirano, masirajući čelo vrhovima prstiju.

„Da čujem.“, rekla mu je ona. Nije uopšte pokušala zvučati empatično, iako je znala da je najvjerovatnije dobio otkaz u firmi. Zašto bi pokušavala zvučati empatično? Zašto bi ijedna žena bila empatična za muškarca koji nije imao empatije za nju kada je odlučio da je povrijedi.

„Dobio sam otkaz.“, rekao joj je on.

„Čuj...pa zbog čega?“, pitala ga je ona ravnodušno.

Iznenadila ga je njena nezainteresovanost. Gledao ju je zbujeno nekoliko trenutaka.

„Otkrili su mi neke nepravilnosti u radu.“, rekao je s nepovjerenjem prema njenoj reakciji.

„Kad malo razmislim, afera na poslu i prevara svog bračnog druga nije falinka u radu. Već u ljudskim odnosima. Mislim da te nisu trebali otpustiti.“, rekla je ona sasvim mirno.

Bilo bi lakše da je vrištala na njega ili da ga je nečim gađala. Njena mirnoća je ono što ga je prepalo. Progutao je pljuvačku. Žile na vratu su mu se stegle.

„Koliko dugo znaš?“, pitao ju je tiho.

„Predugo.“, odgovorila mu je ona.

„Alma, molim te...“, počeo je on nagnuvši se prema njoj.

„Zadrži dah.“, prekinula ga je ona. „Neću se truditi da zadržimo ovaj brak. Ovaj brak je izgubio svaku mogućnost spasenja onda kada si ga ti ranio. Hoću razvod.“

Bila je sigurna da će se rasplakati jednom kada ostane sama. Ali ako je nešto naučila iz odnosa svoje majke i oca, to je da ona ne treba pokušavati liječiti i zadržavati ono što je neko drugi svojevoljno i bez njenog znanja pustio niz vodu.

Kleknuo je pred njom i spustio glavu na njeno krilo. Ona ga je mazila po kosi.

„Znaš, ja nisam moja majka. Ja ne mogu biti moja majka. Ne posle svega što sam ja preživjela. Ja znam da nam nikad više neće biti isto nakon ovoga. Čak i da sto puta probamo. A i naše dijete zaslužuje bolje. Zaslužuje primjer boljeg. Loši primjeri umiru ovdje. S nama dvoje. Sa mnom.“, rekla je ona.

Bio je to topli zagrljaj 10-godišnjoj Almi. Nježna ruka koja je polako izvlači ispod velikog drvenog i teškog kuhinjskog stola, dok se njeni majka i otac svađaju. Nježna ruka koja pazi da se Alma ne udari od ivicu stola i da je ne pogodi nešto od letećeg posuđa. U tom trenutku, potekle su joj suze. Alma je bila sigurna. I ako ta nježna ruka nije pripadala njenim roditeljima, iako joj je trebalo da joj je pruže kad je bila mala, pružila ju je ona sebi sada.