Pišem ti pismo.

Nije bilo lako… znam. Odlazak nikada nije bio pravi odabir, ali odluka je odluka — bila dobra ili loša. Jednom mi je to rekao jedan čovjek. Bio je u pravu. Tada sam bio mlađi, ali sada, kad su godine prošle, vidim to jasnije nego ikad.

Pravac je zadan, mjera je dobra, a udaljenost sve manja. Prolaznost je shvaćena, što znači da površnost više ne dolazi u obzir. Jeli tako?

Legla je u imenik i koja petica… rijetko, ali jest. Prognoze nikada nisu bile dobre. Pala je kiša tu i tamo, baš onda kad se sunce očekivalo. Faktor iznenađenja uvijek je odigrao svoju ulogu.

Luka ima — šumovi su sve manji, osjećaji sve jači, a dani sve topliji.
I vani, i u meni. Kad bolje razmislim, dugo nisam napisao, a kamoli poslao pismo. Nadam se da ćeš ga dobiti.

Zalaganje? Dao bih si peticu bez problema. Trudim li se dovoljno? Ne znam. Svakako je čudno… ali i lijepo.

Bus je krenuo, a i ja s njim. Još jedan zarez u mom prekrasnom životopisu. Ispit položen, savjest čista, trud se isplatio. Još samo da stignem na odredište, da osjetim koji vjetar puše. Tome bih se baš razveselio.

Kako si ti? Osjetiš li i ti taj vjetar, ili ti je svejedno?

Iz moje pozicije pokušavam osluškivati najprirodnije što mogu. Ništa ne forsiram, ništa ne tražim. Jednostavno — dođe. A prisutnost prirode mi godi.

Htio sam ti i ovo napisati: riječ mora biti tvoj potpis, a djela plod obećanja samome sebi.

A cilj? Cilj je da snaga ovih rečenica dođe tamo gdje treba — da ti šapne i pronađe mjesto u tvom srcu. ❤️

Hvala ti za sve. Znaš kako stari ljudi kažu: dobro se dobrim vraća. Zrno po zrno pogača, a kamen po kamen palača.

Umjetnost življenja nije u velikim i bespotrebnim lutanjima, nego u malim i ispravnim koracima.

😘 Drži se.

P. S. Selim se.