Praksa našeg društva je sjećati se domovine i njome se hvaliti samo na važne datume, događaje i tragična dešavanja. Ostatak godine kudimo je i bježimo u sivu svakodnevnicu. Dan državnosti prošao je, a do idućeg praznika, neka pjesma "Da imam snage" podsjeća na postojanje, otpornost i identitet.
Da imam snage
Džemre bi ljude s proljeća
K´o u vodu udarilo
Odmrzli bi tad zidovi straha
Pa bi k´o kad je iznikla
Ilirik bila
Nekad i banovina
Kula kraljevima
I sad je šta je
Ćilim protkan istinom
Ispisanoj rubovima tebe srcolike
Bore su starost
Smijeh i plač
Po zemljici bosanskoj
Hercegovačkim kršom
Silne pukotine
Nisu suša
Nego hiljade godina
Gorkog jecaja
Grohota glasnog
Grča od bola
Bola od ljudi
Pa zalijem gdjegod zemljicu
Ne bi li podmladila
Dugo mi jos živjela
Da imam snage
Svi bi u krug noge spleli
Skupljenih ramena
Da još neko moze sjesti
Ako vidi svjetlo svima upaljeno
I zvekir za svaku dobru ruku
K'o ptičice jedni uz druge
Bar jednom otkad nas je
Nek se zubi smijehom vide
Ne škripom od bijesa
Lijerovi ti bujno rascvijetali
Krinovi opet mirišu
Zambak s vjetrom pleše
Ljiljan u svaki buket upuzao
Isti je to cvijet
Što na domovinu miriše
Toliko imena, jedna misao
K'o Bosna
Sto imena, ti jedna
Svi tvoji, ti ničija!
Ko se ove vode napio
U tuđini će ga odati
Hercegovca grohot glasan ,iskren
Podrinjca tvrda upornost
Vrijednog Posavca svak' će znati
Krajišnik će hodom ponosnim
Cijelim svijetom gizdati
A sve njih isto će odati
Humor, konac zivota
Da se smiju u muci
Da im šala pukne k'o sunce
Kroz najjaču kišu
Jer suze presušile su
Plačuci nad tugom nepravde
Eh, da imam snage
K'o što imas ti!
