Sasvim slučajno sretneš tako ljude koje ne mrziš.

Onda shvatiš da ni one prije nisi mrzila. Samo si odbijala pomisao da im pripadaš. Ne možeš pripadati nekome ko je iznutra prazan i koga veseli nesreća drugog.

Nakon nekog vremena shvatiš da se vaši svjetovi nikada neće poklopiti i kada počneš gubiti nadu sasvim slučajno sretneš tako ljude koje ne mrziš.

Sretneš ljude koji sadrže sunce unutar svog bića, ljude čije postojanje ti daje energiju, ljude koji te motivišu da ne odustaneš.

Sretneš ih i pomisliš da se nalaziš unutar čestica Mikine pjesme “Imena”.

Nisam se našla u njegovoj pjesmi, ali ljudi jesu u mojim i sve mi to biva malo. Malo mi pjesma da im iskažem koliko ih volim, malo mi riječi koje smatram najboljim oružjem, malo mi vječnost da im se zahvalim što postoje.

Dragi Vi, moji posebni ljudi,

volim vas, a danas je to, nažalost, teško izgovoriti. Vaša svjetlost često biva moj svjetionik kada me okruži mrak. Vaša vjera u mene postaje moja stijena kada pokušam odustati od svega. Hvala vam! Nadam se da /iako ne mogu dovoljno pokazati/ barem osjetite koliko sam zahvalna što su zbog vas stranice mog života /u kom se nalazite/ obojene najljepšim bojama!

M.M., A.S., S.S., S.K., DŽ.S., L.K., L.K., A.M., S.P., M.M.Z., D.D., E.I., F.I. ❤️