Za tebe, koji ovo čitaš

Zabranjujem ti da ovo čitaš. Zabranjujem ti da korove moga bića siješ kao vlastito cvijeće. Zabranjujem ti da prisvajaš riječi moje kao ukras svoga vrta. Zabranjujem ti da se mojim riječima služiš na način da ti budu užitak. Zabranjujem ti da u ovim gorkim riječima ne pronađeš trunku nade. Zabranjujem ti da dijeliš priču moju jer je ona samo za one kojima je srce iskreno. Ako ti u srcu za moje riječi stalo nije, ne gubi vrijeme svoje čitajući tabula rasu. A ti, čije biće je odredilo da se moje zabrane na njega ne odnose, u ovom trenutku postani tabula rasa. U moje biće ne ulazi sa predrasudama. Postat će crne rupe u tvojem biće.

Kada uđeš u moj mozak, ne dopusti da te obeshrabri bezglavo čudovište čije će riječi razoriti tvoje biće. To je samo priprema za sve ono što te čeka iza čudovišta. Zamahni rukom kroz čudovište i ono će nestati. Tada ćeš shvatiti da zapravo nikad nije postojalo bezglavo čudovište, a tvoja duša ostat će razorena. Pokušaj da nježnim dodirom preneseš razderotinu na svoju tabula rasu. No, za to vremena nećeš imati. Ponijet će te struje emocija na neko daleko i uzvišeno mjesto, naizgled nedokučivo. Mjesto to nikad ne posjeduje mir. Vječno su rijeke uzburkane, a tlo pod nogama tvojim lomi se. Nikad neće prestati. Koliko god burno bilo, rijeke će nastaviti svoj tok, a tlo neće biti slomljeno niti rascijepljeno. Naizgled, ovdje se dešava haos koji prestati neće. Obrati pažnju na svaku finesu mjesta u kojem se nalaziš. Sunce mojih misli neće opeći tvoju kožu, a oblaci mojih misli ne mogu ti nauditi. Tlo na kojem stojiš plodno je. Na površini neprestano raste cvijeće u harmoniji sa svakim oblakom koji proleti nebom mojim. Mnogo je cvijeća naraslo na mjestu na kojem ti sada stojiš. Gdje je to cvijeće sada? Zmija koja ti se penje uz nogu sve vrijeme zaslužna je za to. Baca svoj otrov gdje god stigne. Ta zmija se zove Strah. Mada ne možemo ni nju kriviti za sve. Postoje mnoge životinje na ovom mjestu, jedna od njih je i zec imena Nedokučivost. Sve te životinje hrane se cvijećem mojih misli a umjesto njih sade sjemenke svoje. Iz tih sjemenki raste korov koje glasno viče. Od te buke, rijeke moje se uzburkaju, a tlo se sve više raspada. Nemirno tlo će gutati korov i usisati ga u svoje nedokučivo jezgro. Žubor uzburkane rijeke proizvesti će spokoj u tvojem srcu, ali samo ako mu to dopustiš. Kroz žubor čuje se i muzika. Prati odakle dolazi ta muzika i naći ćeš put do mog srca. Nemoj po mome srcu sijati svoje sjemenke. One će se pretvoriti u žar koji će nas oboje opeći. Fokusiraj se na ružu u ogromnom oklopu u sredini srca mojeg bića. Ružino je ime Nada, a oklopa zovem Boljom vizijom. Zajedno su Neuništivi. Sve dok tvojim bićem putuje krv, u tvom srcu rasti će Nada. Njoj nije potrebna voda niti sunčeva svjetlost da raste. Ona postoji neovisno o drugim. Oklop njen se uvijek mijenja. Obilježen je iskustvima i cvjetovima koji su doživjeli da postanu žbunje uspjeha i razočaranja. Mojim srcem zabranjena ti je dalja kretnja. Pritisni dugme da se vratiš na početnu destinaciju putovanja kroz suštinske dubine mog bića. Ponovo uz tvoju nogu gmiže Strah, Dovoljno je samo da pucneš prstima i sve će nestati, ali život neće stati. Nastavit će rijeka da žubori trena kada odlučimo da udubine u zemlji ispunimo vodom. Ponovo će rasti i korov i cvijeće, nebom će nastaviti da putuju oblaci, ali samo ako to dopustimo.

Naše misli, osjećanja i emocije nemoguće je opipati. Oni su naš najveći neprijatelj ukoliko ne shvatamo njihovu apstraktnost. Na kraju dana, sve je u našim rukama. Kada osjećaš da si na izmaku snage, da te na sljedećem koraku čeka smrtna posljedica, da tvoj organizam ne može podnijeti više, zaviri u svoje srce i obgrli nadu. Većinu vremena kada život postane neizdrživ, znači da smo dotakli vrh naše patnje, te da su nam na vidiku neka bolja vremena. Našom rijekom teći će mnoge vode, gorke poput čemera, slatke kao med. Samo zato što je voda rijeke gorka ne znači da njen žubor u nama neće podstaknuti spokoj. Dopustimo sebi da osjećamo i mislimo, ali ne dopustimo da postanemo robovi vlastitih misli. Život ide dalje, teški dani će proći, ali dajmo im šansu da nas poduče svojim vrlinama i lekcijama koje nam nude.

Neko u čijem biću su nada i krv jedinstvo