Koga će udariti grom, ako tebe treba,
a ti si u srcu mom, poput zlatnog srebra.
Nebeski plamen nad nama sijeva, ali mojom dušom,
tiho, tvoja ljubav pjeva.

Nebo gori, munje plešu divlje,
Ali ti si spokoj, moj mir u zimske večeri svilje.
Kroz oluju života, korak nam je čvrst,
Dok god te volim, ne bojim se ničega.

Tvoje ime kao zaštita, šapat u noći,
Kad grom zaurla, tvoje oči mi daju moći.
Svaka munja što pada, srcem te nosi,
Kroz svaki trzaj neba, ljubav tvoja mi prkosi.

U vrtlogu straha, tvoj osmijeh me vodi,
Kroz olujne zore, tvoja ruka me rodi.
Grom nek udara, neka sijevaju plameni,
Jer tvoj dah na mom licu, smiraj je za mene.

Ako tebe treba, neka grom me poljubi,
Jer ti si ljubav, svjetlost što srce mi ljubi.
Nebeski gromovi, nek pucaju i lome,
Al’ ljubav tvoja me čuva, u srcu mom zauvijek tvoj dom je.