Kažu ne brini to će te proći,
Kako da im objasnim da ne postoji lijek
Za bol zbog nekog ko meni više neće doći.

U mom srcu velika je tuga,
Kako i ne bih kad sam izgubila
Jedinog istinskog druga.

Nedostaje mi da mi pomiluješ kosu,
I onako smiješno dodirneš po nosu.
Da me tvoj zagrljaj dočeka u ranu zoru,
Tvoje oči se sjaje u najsjajnijem moru.

Jedno obećanje ću ti dati –
U zaborav te neću dati.
O tebi ću pisati pjesme i priče,
Ponosit ću se svojim očima koje na tebe liče.


---

Osjetim noću kako si tu,
Pa mi se tiho pridružiš u snu.
U snu predivan si bio,
Svoj osmijeh i ponos u očima nisi krio.

Pružih ti ruke da me dodirneš barem malo,
Da se opet ponadam da ti srce nije stalo.
Taman kad sam pomislila da sve nije san,
Probudio me kišni dan.


---

Još uvijek nekad pomislim da ćeš da pokucaš na vrata,
I da opet kažem onim sretnim tonom:
„Došao je moj tata!“

Ne brini tata, zaboravu te neću dati,
Za tebe će uvijek jedna zvijezda sijati.
Čuvat ću ti zvijezde sjajne i mile,
Baš kao što su tvoje oči bile.