Nisam ja ni ljuta ni ogorčena.
Tek ponekad uhvatim sebe da mi je kafa gorka na jeziku više nego inače.
Izjede me svaki gutljaj.
Prešutim.

Džezva za dvoje čeka strpljivo da popijem prvu,
kako bi ispraznila već hladni ostatak, onaj koji pripada tebi.

Na tren pomislih da će i pjesnik jednom da izgovori riječi na glas, a ne na papir da ih zapiše.
Da ću ih izgovoriti tebi.
Da će se drugi dio kafe isprazniti u isto vrijeme kad i prvi, jer dvije šolje tu.

Svako ko piše, kad-tad dobije podsjetnik zašto je počeo i razlog da nastavi.