" POLOVNI LJUDI "

Nije lako, brate, al' takva je sudbina .
Pa ti je kafana druga kuća .
Tu sa ovim polovnim ljudima .

Terapiju ,
Piju ,
To su žice gitare .

Iste bojeve biju ,
Biju ,
Bez ljubavi, skitare .

Polovni ljudi vrijede ,
Kako uspomene im blijede .
Neki se ne izbore lako ,
Pa u borbi kose im osijede .

Pa za stolom sjede samo uboge ljuske .
Samo kostim što im još kroji izglede ljudske .

Zvuk harmonike im dira .
Za njih je to kao "eka ge" ,
A u dubini duša dehidrira
Kao i njih noćas... Nema me .
Zvuk harmonike ih dira .
Kad jezik riječ ne bira .
I svaka izgovorena im je jača od Šekspira .

Ako rani te žena ,
Rani te sto problema ,
Dođi za sto tu, duša je okružena .
Među svima nama, a nikog nema ...