Na putu iz Njemačke, svjetla ostaju iza,
ravne ceste nestaju, duša mi se diže.
Granice prelazim, ko vrata sna,
u svakom kilometru čeka me Bosna.

Refren:
Vozi, vozi, nek’ točkovi znaju,
kući se vraćam, pjesme nek’ sviraju.
Vozi, vozi, nek’ brda me zovu,
Bosno, otvaram srce i dušu svu novu.

Austrija - planine, sjene ko zid,
Slovenija zelena, nježan je vid.
Al’ kad se približim dolinama tvojim,
osjećam da opet pripadam svojim.

Refren:
Vozi, vozi, nek’ točkovi znaju,
kući se vraćam, pjesme nek’ sviraju.
Vozi, vozi, nek’ brda me zovu,
Bosno, otvaram srce i dušu svu novu.

Mirisi kafe, dim iz dimnjaka,
riječi što griju, toplina jaka.
Nema više stranih znakova na putu,
ovdje me čekaju osmijesi u kutu.

Refren:
Vozi, vozi, nek’ točkovi znaju,
kući se vraćam, pjesme nek’ sviraju.
Vozi, vozi, nek’ brda me zovu,
Bosno, otvaram srce i dušu svu novu.

I kad ugledam rijeke, mostove stare,
osjetim kako srce jače udara.
Sve što sam tražio, ovdje se budi,
u zemlji gdje snovi postaju ljudi.