Priče za djecu kad odrastu.

Epizoda četvrta: "Žirokopter, žirokopter!"

Nešto se spušta iz zraka, obasjava svjetlost dnevna.
Čuje se zvuk, slijeće letjelica drevna.
Možda je to prijevoz? Možda je to spas?
Iz letjelice progovara mirni glas.
Štukan: "Pa gdje si ti viteže cijeli dan lutam?"
Upita ga pilot Štukan.
Štukan: "Upadaj nemamo puno vremena.. Kako kaže Merlin ostalo je još malo kremena.."
Vitez:" Kao grom ste iz vedra neba! Spreman sam za let.. Imamo malo vremena za spasit svijet!"
Štukan: "Veži se Viteže, čeka nas nebo iznad kotline!"
Vitez: "Jasno kapetane! Vodi me!"

Leteći nebom pilot ga hrabri.
Štukan: "Ne daj da nam Aždaja budućnost kvari!"

Leteći tako iznad baščaršije ... Vidjeli su tužan prizor.
Sve je pusto, nigdje nikog.
Samo Sebilj stoji i šuti na ovo vrijeme krizno.

Gledajući tako, iz ptičije perspektive.
Vidio se strah u kojem žive.
Bistričku jaliju kako obilaze pješačke zone.
Ne bi li naišli na zalutale poltrone.
A na vrhu Katedrale sjedi i motri situaciju,
Pirat sa Hrida čuva naciju.

Vitez: "Kako li je u ostatku grada? Kakva li je njima nada?
Štukan : "Budući da već si moj drug, obićemo oko kotline krug"

Ostatkom grada šetaju se poltroni.
Svaki izgleda kao zombi.
Hodaju u prazno i pričaju tuđe govore.
Te ljudske ljuske ni za šta drugo nisu sposobne.
Od takvih kao što su oni.
Ovaj dio grada čuvaju Dolac-Malteški vitezovi.
Oni su vješto zauzeli tlo.
Ne puštajući da prođe nijedno zlo.
Sa druge strane,
Uz ostale jarane.
Stali su momci u plavom.
Sve su se udružile grupe,
Da poraze poltronske trupe.

Vitez: "Vozi me Štukane, došlo je vrijeme. Mora vrlo brzo na Aždaju da se krene!"
Štukan: "Slažem se druže, otkucavaju minute. Idemo brzo do željene rute!"

Letjelica se spušta kod bob staze. Tu na sred Trebevića.
Štukan: "Budi hrabar viteže! Ovo do sad je bila sića..Sad slijedi ti prava priča."

Vitez: "Malo me je strah, neću kriti, ali u inat hrabar moram biti!"
Štukan: "Sretno mladiću i kada vidimo se opet.. vozit će te moj žirokopter!"

Rastadoše se. Vitez krenu u šumu,
Sa hiljadu misli na umu.
Kad odjednom nešto šušnu.
Vitez stade kao pod ručnu.
Obli ga hladnog znoja val.
Čekaj...Jel to neki narandžasti šal....