Pao je i prvi snijeg.
Onaj bljuzgavi,
Što se miješa s kišom
I pretvara u blato.
Znala sam,
Čim je jato ptica
Preletjelo krov moje zgrade
I ptice se kandžama svojim
Zakačile na lim zgrade preko puta,
Posljednji put, do prvih sunčanih dana proljeća,
Tražeći bilo kakvu hranu.
Znala sam,
Ne može još dugo trajati.
Ni prvi snijeg zimi
Nikad ne traje dugo.
Kiša rastopi pahulje.
Dok ne padne minus
I ne krene da ledi.
Otići će prvi snijeg,
A sa njim i ti.
Čekala sam kraj godine,
Čisto da zaokružim.
Mada si ti, i prije prvog snijega,
Davno izašao iz mog kruga.
Primjećuješ li kako bijeli,
Sniježni oblaci,
Ovih dana brže prelijeću nebom?
Da me čitaš,
Primjetio bi da te više ne držim
U svojim pjesmama.
Dok pišem,
Posmatram jedan veliki oblak,
Kako lebdi iznad krova moje zgrade.
Imam jako lijep pogled s prozora.
Izgleda da me je htjela ta sreća,
Da mi prozor ne gleda na novu zgradu,
Koju grade odmah preko pute moje.
Primjećuješ li da te više ne držim
U svojim pjesmama?