U sjenama starih tvornica, gdje strojevi snivaju,
Odjekuju koraci onih što vrijeme prozivaju.
Crvene zastave plešu u vjetru borbe stare,
A glasovi odzvanjaju k'o davne gitare.

"Naprijed, drugovi!", u srcu im kuca,
Revolucija plamti, ali vrijeme ih guša.
Što ostade od ideala u svijetu plastike?
Životi se broje u brojkama statistike.

Sanjali su budućnost gdje pravda je cijena,
No dočekali svijet bez lica, pun sjena.
Avangarda, čudnim tonom, sada pjeva,
Dok korporacije kroje snove iz rukava.

Sjene starih heroja na zidu plešu,
Prošlost i sadašnjost rime isprepliću.
Što bi rekli sada, gdje vjetrovi pušu,
Kad se borba prodaje u marketing društvu?

Ali plamen u srcima još uvijek gori,
U mladim očima isti san se stvori.
"Naprijed, drugovi!", odzvanja tiho,
U budućnost gledaju, ma koliko bilo sivo.

Revolucija je pjesma, nikad ne čami,
Ona diže se opet, u tišini i tami.
Avangarda svijeta, gdje stare misli trnu,
U svakoj generaciji nova svitanja prnu.