Gdje god se okrenem čujem riječi. Prazne, lažne, istinite, pune ljubavi...

Čujem ih, bez da mislim o njihovom značanje.

/meni znače, jer ih uvijek izgovaram dahom istine/

Da li su istinite ili lažne ne zavisi od njih već od njihovog tvorca.

Jeftinim ljudima riječi imaju jeftino značenje.

Riječi podrazumijevam.
/sam podrazumijevala/

Podrazumijevam da oni koje volim to znaju, bez da kažem nešto.

/sam podrazumijevala/

Podrazumijevam da oni koje ne volim to znaju, bez da kažem nešto.

/sam podrazumijevala/

Za nekoga ko riječi smatra najmoćnijim oružjem ovo bi trebala biti glupost, besmislica.

U jednom momentu se nađeš između riječi koje vise u zraku, jer ih podrazumijevaš.

Istina je da se ne podrazumijevaju.

/nju spoznaš nakon što više nema onih kojima želiš reći sve to podrazumijevano/

Zakasniš ako ne progledaš na vrijeme.

Ja sam progledala. Čudno, shvatila sam da riječi koje ne izgovorimo pokazujemo djelima.

"Res, non verba" , kaže latinska izreka.

Ipak, potrebno je i nazvati imenima ta djela.

Zastala sam čitajući dvije riječi od sedam slova.

Tako lako korištene dvije riječi da danas rijetko kome izazivaju sreću.

/ponovo se podrazumijeva/

Zastala sam čitajući da me neko voli, jer nisam navikla da te riječi tako živo stoje ispred mene. Ne vise.

Zastala sam pišući prijateljima da ih volim, jer nisam navikla da te riječi tako živo stoje ispred mene. Ne vise.

Ne vise, jer ih želim spustiti ispred nas. Želim ih učiniti živim, postojanim.

One su zapravo i žive i postojane samo nisu izrečene.

Želim ih izreći dok još imam vremena.