Ovaj tekst sklepah u behutu razmišljanja o svojoj budućnosti i svrsi u životu. Da bismo dokučili sliku budućnosti, korisno se osvrnuti na prošlost, ko smo bili, šta smo kroz život naučili i odakle dolazimo.
U srcu Bosne i Hercegovine leži, sad već, grad na smaragdnoj rijeci. Ljudi iz Bosne ga svrstavaju u Hercegovinu a ljudi iz Hercegovine u Bosnu. Samo rijetki znaju da je on zapravo ono što ih povezuje - nezavisno "i". Po gramatici veznik; potpora za tranziciju prema finalnoj destinaciji. Po prirodi, klasični evropski gradić u uvali rijeke.
Konjic... Konj i C...
Stao konj i tri puta udario kopitom o zemlju. I cura s konja sišla, i crijep stavila na prvu kuću u cijelom mjestu. Dobro, barem tako legenda kaže.
A kad si rođen na “i”...
Eh tu situacija počinje da se vijuga, mrsi, svijet ti se mršti i želiš da prštiš od huje i ljubavi. Ne možeš si pomoći da ne misliš da ti je suđena ta neka sljedeća destinacija. Početna tačka ti je na pola puta, u tranziciji, pa te sve vuče niz Neretvu, u more pa i preko okeana. Kad si rođen na “i” imaš osjećaj da si rođen tački od pola; pola puta si već prešao. Ostali pola života provedu da dođu do tačke na kojoj si ti rođen, a ti si već tu. Odatle valjda i dolazi taj osjećaj superiornosti, osjećaj da ti je suđeno nešto više i da ćeš sam sebe razočarati ako nešto ne postigneš. Odatle dolazi i osjećaj nelagode, jer misliš da svijetu nešto duguješ. Već si tu, šta sad dalje? Gdje ćeš, šta ćeš, kako ćeš, kud ćeš sad?!
Ili je to ipak samo do mene…
Možda ti biti rođen na “i” ulijeva lagodni osjećaj sigurnosti? Već si tu, šta te boli briga! Tu si na tački za kojom drugi žude pola svog života, zašto da se preneš i da se trudiš da uspiješ? Zašto za nečim većim kreneš? Sjediš u avliji i piješ kafu, digneš ruku iznad sebe i ubereš bobu grožđa, pogledaš na Prenj, a tamo snijeg. Sunce prži, a Neretva te rashlađuje.
Rođen sam na "i" ali kao da sam rođen na "ili".
Ili ću uspjeti ili me neće biti.
