Vjerujem da je književnost svjesnost. Svjesnost o ljepoti i zlu, o harmoniji i neskladu, o istini i laži, o usamljenosti i uzvišenosti. Najljepše je živjeti pod krilima svjesnosti - jer tada se otvaraju vrata promjeni. Diže se glas protiv nepravde, život se oplemenjuje estetikom, mijenja se kvaliteta dana i najzad sudbina se pretvara u nešto što se oblikuje objeručke. Da, naljepše ali često i najteže je živjeti pod krilima svejsnosti - sa istinom da sve počinje s tobom i da je sve podložno promjeni.

Ovu pjesmu poklanjam svim ružama koje su svjesne svoje očaravajuće i jedinstvene ljepote i divnog i opijajućeg mirisa.

Ruži

Pričaj mi malo o šarama svojim
gdje počinju, a gdje im je kraj
o tajnovitoj otmjenosti pogleda
što skrivaše života dah

Pjevaj mi da ti čujem mili glas
kako budi ženu iz mirnoga sna
i miješaju se mirisi kahve, ruže i parfema
što dočekuju jutarnje sate svakoga dana

Pleši mi koracima kojima si navikla
kojima lebdiš dodirujući dubine
i bližiš se istini duše svoje
kojoj hrliš jer ona tebi u susret ide