Čitajući članke kolega pod nazivom Sasvim ja zapitala sam se šta bih ja napisala.

Na kraju krajeva, ko sam to ja?

Ja sam ambiciozna, iskrena, gladna za znanjem, skromna osoba.

Mojoj skromnosti je bilo teško napisati i ove riječi, jer ne volim vlastite hvalospjeve.

Ne volim ni hvalisavce, jer želim upoznati osobu svojim očima, ne kroz ono što mi ona kaže.

Sada već otvaram temu onoga što ne volim. Pa dobro, ne volim:

• one koji nemaju nikakve ambicije u životu
• one koji nemaju nikakva interesovanja u životu
• one bez vlastitog stava /beskičmenjaci/
• one koji nisu iskreni
• isprazne razgovore
• one koji nemaju dušu

Sasvim ja sam neko ko voli 100% bez ikakvih kalkulacija, ali jednom kada me osoba koju volim izda, povrijedi, slaže ili iskoristi moje emocije protiv mene, gasim ih i postajem santa leda. Kao da imam automatski prekidač u glavi koji gasi emocije. Ne strahujem priznati da sebe stavljam na prvo mjesto zato prestajem voljeti one koji mi nanose štetu.

Ne volim laži, cijenim istinu makar me povrijedila i rastavila na najsitnije komade.

Ne trpim lažne prijatelje.

Ne smješkam se ljudima u lice samo da bi me voljeli.

Nisam poltron.

Ni ne tražim da me svi vole.

Ne plašim se reći ono što mislim i uništiti nepravdu. Nikada neću klimati glavom na mišljenje s kojim se ne usaglašavam.

Najviše od svega cijenim obrazovanje i glad za znanjem.

Trud također.

Cijenim iskrenost i ljude koji me motivišu da budem još ambicioznija.

Dakle, ja sam neko ko voli da voli.

Neko ko je zaljubljen u život.

Neko ko prihvata različitosti.

Neko bez imalo trunke mržnje u sebi.

Nekada je strašno biti sasvim ja ili sasvim svoj, nekada je i teško, ali je bolje nego uklapati se tamo gdje su svi isti.