Forug Farroxzad je jedna od najznačajnijih pjesnikinja savremene perzijske poezije. Objavila je nekoliko zbirki poezije poput: Tavallodi digar (Ponovno rođenje), Eman biyawarim be agaz-e fasl-e sard (Povjerujmo u početak hladnoga doba), Asir (Zatočenik), Divar (Zid) i Esyan (Pobuna). U navedenim zbirkama Forug izlaže sasvim novo pjesništvo u kojem se poput ogledala reflektira, pored suverene pjesničke imaginacije, duboko razumijevanje života iz gledišta jedne žene koja ga je iskusila i proživjela u svim njegovim vidovima i pojavnim oblicima. Iako su česti temati njene poezije ljubav, smrt te neminovni protok vremena, u isto vrijeme aktivno poriče pretpostavke i društvene norme koje stoje u relaciji sa rodnim ulogama i konvencionalnim očekivanjima koje se poistovjećuju sa ženama, te ispituje vlastitost sebe kroz sreću i patnju unutar tranzicije tih rodnih uloga, kulturalnih normi itd.

U danima što slijede

Jednoga dana smrt će doći moja

U proljeće blistavo, od talasa svjetla

U prašnjavu i daleku zimu

Il' u jesen, pustu od jecaja i žala

Jednoga dana smrt će doći moja

Na jedan od onih gorkih i slatkih dana

Na isprazni dan, poput drugih dana

Sjena od onih budućih i minulih dana

Oči moje, poput predvorja mračnog

Poput mermera hladnog obrazi moji

Iznenada će ukrasti moj san

Postat ću pusta od jecaja boli

Polahko šećem po svesci svojoj

O varke pjesme neovisne ruke moje

Sjećam se da u priči mojoj

Sudbina rasplamsava krv pjesme

Svakog trena me zemlja poziva sebi

Stižu s puta da me polože u nju

Ah, moža da u ponoć zaljubljeni u me

Cvijet ostave na grobu žalosnom mom

Za mnom se, iznenada, na stranu povlače

Tamni zastori svijeta moga

Oči nepoznate lutaju

Nad mojim listovima i sveskama

U maloj sobi korača mojoj

Nakon mene, sa sjećanjem na me, stranac

Iznad ogledala ostaju tek

Češalj, otisak ruke i dlaka

Od sebe se oslobađam i ostajem bez sebe

postaje pustoš sve što osta

Duša moja poput jedra lađe

Na horizontu se udaljava i nestaje

Zbog jednih drugih nestrpljivo žure

dani, sedmice i mjeseci

U iščekivanju pisma oči tvoje

U oči puteva zagledane, zure

Ali, hladno truplo opet moje

potiskuje zemlja, zadržnica

Bez tebe, daleko od hitaca srca tvog

Pod zemljom se raspada srce moje

U danima što slijede, kiša i vjetar

nježno brišu ime s kamena moje

Na putu ostaje nepoznat grob moj

Dalek od legende imena i časti

S perzijskog jezika preveo: Hadis Terzić
Preuzeto iz: Farroxzād, Forūġ, Diwān-e kāmel, Yūšītā, Qom, 1401/2022, str. 108-109.