U Bosni i Hercegovini se pomoću savremene poezije reflektira složenost prostranog društva, preplitanje različitih identiteta, te društvene i političke promjene. Posljednjih nekoliko godina mladi bh. pjesnici koriste poeziju i stihove kao snažno sredstvo za izražavanje unutrašnjih kao i vanjskih borbi i kritika društva, ali i nade za bolje sutra.

Marko Tomaš i Faruk Šehić su samo jedni od pjesnika vrijedni pomena, koji stvaraju poeziju koja nije samo lična već reflektira kolektivno društvo Bosne i Hercegovine. Stihovi njihovih poezija prodiru kroz različite teme od prijateljstva, ljubavi do rata, migracija, tranzicija i slično.

U novoj genraciji poezija je često neformalna i oslobođena je klasičnih formi, te kombinira različite stilove i utjecaje.
Uprkos različitim pristupima zajednička nit je istraživanje kompleksnosti života u BiH nakon rata i uloga pojedinca u okviru tok konteksta.

Kroz društvene mreže, medije i poetske festivale mladi bh. pjesnici pokušavaju da dopru do većeg broja publike kako bi svoje riječi učinili dostupnim svima, čime poezija postaje važan alat za povezivanje različitih zajednica.

Današnja poezija svjedoči o snazi mladih glasova u oblikovanju književne i kulturne scene u Bosni i Hercegovini, dok istovremeno ostavlja dubog trag na sve čitaoce inspirirajući ih da preispitaju svoje odluke i vlastite perspektive.