Na dan rođenja otkrio sam prvi od svojih sedam blagoslova: očev uplakani pogled i majčin dlan na koži.

"Zašto ne diše?!" 

Sačekah minutu da moje prve suze postanu činjenica. Doktori su bili u panici... Nisu oni, siroti, znali da sam to učinio s namjerom. Unaprijed sam odlučio: kad prvi put udahnem, bit ću ispunjen do kraja, i tako sve dok ne odem tamo gdje me opet čekaju očev pogled i majčin dodir - živjet ću punim plućima.

"Čestitam gospođo, rodili ste tvrdoglavog dječaka..."


Drugi blagoslov sam otkrio sasvim slučajno onog dana kad sam prvi put svjesno zaplakao, i to ne zato što sam povrijedio koljeno igrajući nogomet.
Naučio sam čitati. Imao sam 5 godina i po prvi put sam uspio da pročitam jednu cijelu rečenicu u dnevnim novinama koje je tata držao na našem trpezarijskom stolu.

"Pa ja znam čitati!" - vrisnuo sam, a potom briznuo u plač ekstaze. Moglo se već tad pretpostaviti da sa mnom nešto nije u redu, te da je onaj pad sa četverotočkaša u četvrtoj godini ipak ostavio trag.
Druga su se djeca obradovala novim igračkama, a mali Sandi je sretan što je pročitao naslovnu stranu Dnevnog Avaza.
(Ne sudite mi, imao sam pet godina. Više ne čitam Avaz.)


O trećem blagoslovu me obavijestila disciplinska komisija na jednom od mojih prošlih radnih mjesta. Naime, oglušio sam se o naredbu koju sam smatrao zloupotrebom autoriteta. I to, na naredbu direktno nadređene osobe; pred ostatkom tima.
"Ti nisi normalan, dobit ćeš otkaz."
"Možda, ali oni dobro znaju s kim imaju posla."
Ukratko, nisam dobio otkaz. Mudrost je prevladala, a ja sam zaradio samo nepodnošljivo predavanje jednog doktora o mom nepoštovanju autoriteta i ...
Eto, još uvijek ga čujem kako mi govori, svom gracioznošću preplaćenog lokalnog uhljeba: "Kako si samo tvrdoglav!"  Ma nemoj?!
Za onog koji broji, to je već drugi doktor koji je dao identičnu dijagnozu. Znate šta kažu, uvijek tražite drugo mišljenje - a meni je preostalo samo da se pomirim sa istinom.


Četvrti blagoslov mi je prikazan kroz 8,000 duša.
Imao sam 18, a njih je bilo 8,000. Pomolio sam se Bogu, nabacio svoj najbolji "game face" i žustro izašao na binu. Lice sam ukrasio osmijehom, podigao desnu ruku i mahao nikom kao da mi je najbolji prijatelj. Progovorio sam i poveo ih na putovanje na kojem sam ja pilot, i stjuardesa, avion i sama pista na koju će sletjeti. Istina nije bila važna. Bilo je važno da me slušaju i da urade onako kako im kažem. Kad vam pilot kaže da vežete pojas, vežete j*beni pojas i ne postavljate previše pitanja.

Nakon 15 minuta smo sletjeli bezbjedno. Jedan stariji kolega, mnogo iskusniji uhljeb od mene samog mi je rekao: "Večeras si osvojio stotine glasove. Svaka čast. Predsjednik je oduševljen."
Njegova prognoza o osvojenim glasovima se ispostavila netačnom, ali nisam mogao da se ljutim.
Ipak je ovo bila noć u kojoj istina nije važna.


Peti blagoslov sam otkrio u razgovoru s psihologom.
"Ne mogu vjerovati da sam je prevario."
"To je bio tvoj izbor."
"Jeste, ali..."
"Ali?"
"Pa nemam dobar izgovor, ali ne čini se kao nešto što je dosljedno s mojim karakterom."
"S tvojim karakterom ili tvojom iluzijom o tvom karakteru?"
"Dobro pitanje."
"Ti znaš odgovor."
" Ti si prokleto dobra u svom poslu."

Peti blagoslov mi je otkrio da sam u suštini bio jedna ogromna fekalna materija koja je živjela u dvorcu izgrađenom od ogledala. Gledao sam velikog čovjeka...
Nažalost, čulo mirisa mi nije funkcionisalo jednako dobro koliko i čulo vida.

"Probudi se i pomiriši ruže."


Šesti blagoslov me oborio na koljena. Sarajevo je bilo lijepo kao nikad, a ona... Ona je bila još ljepša. Simbol mog grijeha, rezultat mojih blagoslova, droga i ovisnost koji ubijaju polako ali sigurno.
"Šta bi osjetila da me nikad više u životu ne vidiš?" - pitao sam.
"Ništa." - odgovorila je.

Rekla je to nonšalantno, kao da je govorila o mravu kojeg je slučajno zgazila na putu do Baščaršije.

"Ništa?"

Nakon turobnog dvosatnog razgovora ostadoh sam u restoranu; sam s pogledom na omiljeni Šeher. Nisam podnosio samoću u ovakvim trenucima. Nazvao sam najboljeg prijatelja i vodio vjerovatno najbizarniji razgovor u životu. Dok sam ispijao drugu bocu bijelog vina, citirao sam mu hadise i ajete, u punom gasu onog 18-godišnjaka kojem istina nije bila važna. Prekinuo me u mom zanosu i rekao:
"Sandi, vrijeme je da ideš u krevet. Hajde zovi taxi i javi se kad stigneš u hotel."

Partykiller!
Ipak, bio je u pravu... A ja nisam više imao 18 godina - imao sam 27.
Stigao sam u hotelsku sobu i zaspao pod zvjezdanim nebom. Duhovno sam bio tri metra ispod zemlje, ali kako me lijepo nebo dozivalo sebi...

Narednog jutra, poslala mi je poruku sa linkom pjesme "Nađi novu ljubav." Nikad se više nismo vidjeli.

"Nađi novu ljubav, novo nebo..."

Bio sam shrvan. Mjesecima nisam osjetio tlo pod nogama, jer su konačno pale sve iluzije koje sam izgradio sam o sebi. Ego je doživio nenadanu i veličanstvenu smrt. Dugo vremena nisam ni dodirnuo olovku da izlijem osjećaje na papir, jer me bilo strah da ako otvorim rane, neću moći da zaustavim krvarenje. Papir ne podnosi tu količinu tečnosti.

Zapisao sam samo jednu kratku misao koja me probudila u zadnjoj trećini noći:

SAMOM SEBI
"Obećaj mi, voljeni, da ćeš pamtiti --
Čak i bol je plamen rađanja ljubavi,
Oluja što horizont duše čisti.
Ono što sam ti dao bio je treptaj mora,
Val iz okeana mog srca.
Kad prođu sjene, sjeti se ovog svjetla;
Ti si sunce koje u meni nikad ne zalazi."

Sedmi Blagoslov je najavio Svoj dolazak.


Sedmi Blagoslov je bio prisutan i prije nego što sam zaplakao, ugledao oca ili osjetio majčin dodir. Sedmi Blagoslov je Onaj koji mi je otkrio Svoju milost kroz svaki grijeh koji sam učinio, kroz svaku grešku koju sam napravio.
Sedmi Blagoslov me pitao:
"Zar misliš da ti je srce ozdravilo vlastitom voljom?!"

Blagoslovi imaju svoju cijenu.
Spustio sam glavu na zemlju i približio se nebu.

Tamo gdje sam govorio jezikom manipulatora, ispriječila se Njegova Riječ. Tamo gdje sam bio tvrdoglav, naučio me da biram trenutak. Tamo gdje sam varao, tražio sam oprost. Tamo gdje sam znanje koristio za zabludu, poslao je Istinu. Tamo gdje sam bježao od sebe, poslao mi je... Istinskog mene.

Na mjestu gdje sam ubio ljubav izrasla je Ljubav.

Nikad nisam ja bio onaj koji bira kad će udahnuti prvi dah, niti kad ću prvi put zaplakati.
Njegov posao još nije završen.

U ime Ljubavi, neka mi oproste u ovom i budućem svijetu za trule plodove svetog sjemena.