Strah me da imam na stolu izvor, a budem željna kapljice vode.
Koji je
Tvoj najveći
Strah?
Pitaju me.
Zadrhtim.
Izgubim glas.
A onda
Izvadim
Iz škrinje
Svako pismo
Koje sam ti
Ikad napisala.
Nikad ti
Nijedno
Nisam poslala.
Strah me liftova.
Uskih i malih prostora.
Odgovorim.
Promijenim
Boju u licu.
Pozelenim.
Osjećam
Da želim
Da povratim.
Progutam knedlu.
Nikad im neću reći.
Ni ti nećeš
Nikad znati.
Strah me
Da imam
Izvor na stolu,
A budem željna
Kapljice vode.
Da od svih
Svjetskih mora
Koja mi sad nude
I budu nudili,
Samo
Više
Ožednim.
Da od poljubaca
Stalno bježim,
A svoje poljupce
Dajem kao injekcije.
Samo kad treba.
Samo kad je loše.
Da me zagrljaji
Dave,
Umjesto oslobađaju.
Da u svima
Tražim
Da me oslobode
Mene same.
Da imam ljubavi
Za koju se živi
I nikad ne budem
Mogla
Ništa osjetiti.
Da imam onog
Koji me voli,
A da krijući,
Kukavički,
Sebično,
Izdajem i sebe i njega.
I zamišljam da si to ti.
