Bio je to znak, podsjetnik u mojoj glavi da kraj znam bez početka.

I nije to vrsta slabosti da je nazovem tako, već svjesna duša moja da presušila su sva mora.

Svjesnost da zima i ljeto jedino se spominju kao dvije suprotnosti, dva svijeta, dvije razlike.

A opet, duša se najviše obraduje suncu kada u decembru izađe i hladu kada sunce ogrije.

Razum ih razdvaja, a srcu milo kada zima i ljeto naprave duši smiraj.

Ne privlače se sve suprotnosti, međutim, nekima je suđeno da popune praznine nastale u jedinki, u meni, u tebi.

Moja promrzla, hladna ruka i tvoja smirena i nježna, zajedno, naša savršena temperatura.