Gledala sam je iza prljavog prozorskog stakla u dnevnom boravku.

Staklo na prozoru koji je gledao u dnevni boravak je uvijek bilo prljavo. Na njemu su se, posebno rano ujutru kada sunčevi zraci direktno udaraju od površinu stakla ili predveče, kad sunce zalazi, jasno mogli vidjeti otisci masnih prstiju. Babinih i bratovih, ili njenih, brašnjavih ili od ulja, kada bi ne obraćajući pažnju na to, dohvatila prvo staklo za oslonac, a onda kvaku na prozoru da ga otvori i provjetri dnevnu sobu kad kuha.

Sve bi se uvijek brzo isprljalo, bez obzira koliko se ona iz petnih žila trudila da sve očisti.

Gledala sam je kako mijesi tijesto za hljeb, dok joj se na rukama ocrtava cijela mapa plavih vena.

Ili kako pognuta prelazi mokrom krpom i deterdžentom preko dasaka na drvenom podu.

Nije se šminkala, niti nosila elegantnu odjeću. Čak i kada bismo imali viška novca i otišli u kupovinu, radije bi kupovala po nekoliko pari gaća ili čarapa meni i bratu, jer „Gaća i čarapa nikad ne fali, pogotovo za zime“, dok bi sebi kupovala samo ono što se pocijepalo ili isprljalo toliko da ga ni najjači deterdžent, zbog kojeg je koža na njenim rukama bila gruba i suha, nije bio u stanju očistiti.

Cijelo moje djetinjstvo, gledala sam svoju mamu kao ženu kakva ja nikad ne bih htjela postati.

A onda sam otišla van sela u gimnaziju, pa na fakultet. Počela sam studirati farmaciju, pisati kratke priče u slobodno vrijeme, putovati i izlaziti s prijateljicama.

Kad god bih došla da ih vidim na nekoliko dana, kad bih imala pauzu između ispitnih termina, uhvatila bih svoju mamu kako radoznalo posmatra moj arsenal krema i seruma za lice i tijelo.

Posmatrala bi me dok ih stavljam i razmazujem po licu i vratu, rukama i nogama. Čak sam u jednom momentu mislila da je ljubomorna, jer vidi kako se ja brinem o sebi, a ona nikad nije.

Kad god bih joj ponudila da joj kupim kremu ili serum, odmahnula bi glavom i izašla iz prostorije uz riječi: „Šta mi vrijede te mackalice u ovim godinama?“.

Tako sam im jednom došla u septembru, pred početak nove akademske godine. Bila sam na ljetovanju u Italiji i Hrvatskoj i odlučila sam posljednjih nekoliko dana odmora provesti sa svojima.

Mama je sjedila na terasi. Pošto je napolju duvao lagani, ali svježiji povjetarac, imala je meko ćebe na krilu. Pored nje na stolu, bila je šolja kafe. Gledala je u odjeću koja se sušila na štriku ispred terase.

Izašla sam na terasu i sjela pored nje. Pogledala me je i nasmijala mi se.

Prvi put u posljednjih nekoliko dana, vidjela sam da je sjela da odmori. Prvi put u posljednjih nekoliko dana, kafa u šolji je bila malo duža i slađa. Na stolu pored šolje, bila je krema za osvježavanje i hranjenje kože, na bazi maslinovog ulja, koju sam joj kupila u Italiji da proba.

Mirisala je na maslinu.

Obuzeo me je neki neobičan osjećaj.

Prvi put otkako znam za sebe sam vidjela svoju majku.

Svaku boru koja je bila urezana na njenoj koži, koju su joj nanijele godine stavljanja svačijih izazova i potreba, ispred svojih. Po cijenu toga da ne spava, ne jede ili ne kupi sebi novu košulju mjesecima.

Primjetila sam da ima tri horizontalne linije na čelu. Dotad sam mislila da su i to bore. A onda sam se pogledala u ogledalo i primjetila da i ja imam iste tri horizontalne linije na čelu.

Vidjela sam i njenu kosu boje kestena pod mahramom. I ja imam dugu kosu boje kestena. I njene valove.

I moja se pluća nadimaju na isti način.

I kad je sve bilo mirno, odzvanjao je u njenom glasu, onaj djevojački glas koji je imala u mladosti.

Takav glas imam i ja.

Sama sam sebi počela mirisati na maslinu.

Dugo mi je trebalo da shvatim zašto je moja mama bila sve što ja nikad ne bih htjela da budem. Ja sam ustvari sve što je ona mogla biti u pravim okolnostima, s pravim izborima i uz malo više sreće.

Shvatila sam da njen pogled nikad nije bio pogled ljubomorne žene i to ne zbog onog što volimo da podrazumijevamo, a to je da majka ne može biti ljubomorna na svoju kćerku. Bio je to pogled čežnje za budućnosti koja je mogla biti njena.

Prvi put u svom životu, vidjela sam sebe u svojoj majci.

Prvi put u svom životu, shvatila sam da je moja majka sve vrijeme vidjela sebe u meni.

Mislim da je sudbina svake kćerke da jednom prepozna sebe u svojoj majci. A sudbina svake majke je da prihvati da njena kćerka nije ona.