,,Nekad mi kažu da sam poseban. Ja ne znam šta to znači, ali znam da volim dublje, da osjetim jače i da mi je srce puno mjesta za ljude koji mi pruže ruku.

Ja se ne ljutim lako. Ne umijem da mrzim. Kad me neko povrijedi, ja zaboravim brzo, jer ja biram da se sjećam lijepih stvari.

Nekad mi treba više vremena da naučim nešto novo.
Moji koraci su možda sporiji, ali su sigurni.
Svaka mala pobjeda za mene je velika. Kad naučim vezati pertle, to je čitav svijet.

Kad napišem svoje ime, osjećam se kao da sam osvojio planinu.

Ali znaš šta mi je najteže?

Kad me neko ne vidi.

Kad spuste pogled ili se okrenu kao da nisam tu.

Kad ne razumiju moje riječi i umjesto da pokušaju, samo odustanu.

Ja nisam nevidljiv. Ja nisam problem.
Ja sam dijete koje voli balone, sladoled i tople zagrljaje.

Možda neću postati naučnik, možda neću putovati u svemir, ali ću uvijek znati kako da zagrlim nekoga ko je tužan.

Uvijek ću znati kako da se smijem najiskrenije na svijetu.
I zar nije to važno?
Zar ljubav i sreća nisu ono što ovaj svijet čini boljim mjestom?

Zato te molim, ako me vidiš, nemoj okrenuti glavu.

Nemoj misliti da sam toliko drugačiji od tebe.
Pričaj sa mnom.
Smij mi se.
Drži me za ruku.
Ja sam dijete.
I ja samo želim biti voljen , baš kao i ti"