Djelo i ja - Jusuf i njegova rodbina

Ovaj serijal ću, po uzoru na legendarnog Zaimovića i njegove "Josif i njegova braća" serijale, nazvati "Jusuf i njegova rodbina". Mnogo kreativno zar ne?

U potrazi za daljnjim inspiracijama i znanjem (da ne spominjem i studentsko dosađivanje) pročitao sam jedno od najpoznatijih djela napisanih u vrijeme agresije koje je naša Bosna grčevito pretrpjela prije nešto više od trideset godina.

Nazovite me laikom, ljenjivcem, šta god vam padne na pamet, jer nemam izgovor zašto i ranije nisam pročitao ovu knjigu. Prije nje sam imao osjećaj da je čitanje beskorisno ubijanje vremena koje imam na pretek i koje je bolje utrošiti u druge resurse, poput Reelova na Instagramu. Međutim, iznenadio sam se koliko me ova knjiga "progutala", nakon nje mi nije potreban Instagram, niti TikTok.

Čitajući ovu knjigu osjećao sam nagli zanos kojem se nisam mogao oduprijeti, kao da će se nebo srušiti na mene ukoliko ne dovršim to djelo. Apsolutno sam očaran pričama u kojima je Karim predstavio Sarajevo kao centar svjetskih dešavanja, uprkos svim nesretnim okolnostima koje su tada snašle naš najljepši glavni grad.

Posebno sam zapanjen širokim obimom znanja kojim je raspolagao autor, te sam dobio dojam da on zna o svemu ponešto. Maštoviti opisi ukazali su na nešto novo, svježe i uzbudljivo za čitanje.

Dosta o meni, podsjetimo se ko je rahmetli Karim Zaimović, autor ovog djela.

Čovjek koji je predvidio svoju smrt - Ko je Karim Zaimović?

Karim Zaimović rođen je u Sarajevu 1971. godine. Smatra se da je upravo on jedan od najtalentovanijih mladih pisaca/novinara na području bivše Jugoslavije u periodu kada se odvijao njen konačni kraj.

Zaimović je završio Prvu Gimnaziju, a potom se upisao na Akademiju Likovnih Umjetnosti, međutim tu se nije pronašao pa se igrom prilika prebacio na Filozofski fakultet u Sarajevu. Njegovi prethodni pisački angažmani u novinama i časopisima poput Naši dani, Lica, Vidici, Quorum, Kvadrat, Patak, Slobodna Dalmacija, Nedjeljna Dalmacija, Književna revija, Mladina, Start, Erasmus, Oslobođenje, Večernje novine, Avaz, Ven, Sineast, Fantom slobode i Dani pokazuju ne samo njegovu raznoliku pisačku sposobnost, već i ogromno iskustvo u mladoj dobi. Prvi angažman je dobio sa tek 15 godina života.

Najpoznatije je njegovo djelo "Tajna džema od malina", koje je objavljeno dvije godine nakon njegove smrti 1997. godine. To je zbirka od 11 kratkih priča od kojih su se četiri emitovale na radio Zid, a ostale su puštene u štampu u tadašnjem ratnom Sarajevu. Također je osnivač magazina Fantom Slobode, u kojem je objavljivao svoje radove.

Najbolji dijelovi

Ogroman talenat i umijeće pokazao je Karim u ovim pričama. Povezao je naciste, Walt Disneya, pa čak i vampire sa Sarajevom.

Kao najinteresantniju priču moram izdvojiti upravo "Priču bez naslova". Ona je objavljena oko godinu dana prije smrti Zaimovića, a u njoj je autor sa jezivom preciznošću opisao svoju sopstvenu smrt.

Glavni akteri su Anton Antonijević i Karim Zaimović. Anton je opisan kao čovjek koji zna šta želi da radi u životu, koji voli sport i koji je pobjegao iz rodnog Sarajeva početkom rata. Autor opisuje Karima kao često lijenog i opće nezainteresovanog lika koji nije siguran šta radi u svom životu, koji voli stripove i koji se prebacio sa umjetnosti na filozofiju.

Da skratimo, Anton se igrom prilika vraća u Sarajevo kod svog oca koji ima visoku poziciju u vojsci Republike Srpske, te je prilikom slušanja radio emisije Zid, u jako alkoholiziranom stanju, odlučio da ispali granatu na Sarajevo. Upravo ta granata ubila je lika Karima Zaimovića u toj priči.

Ta priča završava se nedovršenom rečenicom, naglašavajući smrt Karima. Samo godinu nakon te emisije, granata ubila je autora ovog djela, na skoro pa isti način kako je on opisao u djelu.

"Čovjek sa šiljinim licem" je još jedna interesantna priča po kojoj je uzor za lika Šilju iz Disneyevih crtića čovjek iz Sarajeva koji se rodio sa teškim deforimtetom lica, a uz to je bio svojevrstan slikar te je čak i radio u Americi.

Tajna džema od malina je metaforička priča koja prikazuje maline, tj. džem od malina, kao najveći pogon za uspjeh čovječanstva. On se proizvodio, a recept za njegovo pravljenje gubio i skrivao stoljećima unazad, pa sve od drevnih faraona, do nacista u Sarajevu.

Opet u fokus dolazi Sarajevo, grad u kojem je pohranjena tajna za kreaciju ovog džema.

Iako na prvu to nije poznato čitaocu, priče su međusobno povezane. Tako se detalji iz prethodno objavljenih/emitovanih radova ponovo pojavljuju na začuđujuće načine.

Kraj i preporuka

Pitam se odakle je Karim dobio nadahnuće za pisanje ovakvih radova, jer je meni isuviše potrebno. Nekada sam slijepo smatrao da su pisci ovog kalibra tek tako nadareni, bez prijašnjih uzora ili inspiracija, ali sada sa sigurnošću mogu reći da je ovo djelo iskra koja je zapalila plamen u meni, osvježilo želju za čitanjem, a još više za stvaranjem i pisanjem svog sadržaja.

Kroz Karimovu "nedovršenu priču" i njegov opis lika Karima Zaimovića, shvatio sam da je skroz normalno biti lijen, nezaintersovan ili čak neuspješan. Bitno je graditi sebe iz dana u dan, truditi se da smo bolji bar za mikro procenat u odnosu na jučerašnji dan. Jer trenutna situacija tuge, pa i sreće ne znači da će tako biti zauvijek. Ono što je najbitnije za uspjeh je vjera u sebe i u svoje vještine.

Topla preporuka za svakoga ko želi uroniti u svijet u kojem je centar Sarajevo, sa pričama koje iznova začuđuju i lijepe oči za stranice knjige, sve dok ne dođete do posljednje.