Postoji jedan trenutak u prirodi,
Koji ruši prirodne zakonitosti.
Zato ga nazivaju fenomenom
I spektakularnom pojavom.
Kad se to desi, sve staje.
I svi uzimaju naočare, teleskope,
Telefone i kamere,
Da posmatraju toliko intimni momenat
Između dva nebeska tijela,
Kad se sunce i mjesec poljube.
Sigurno si čuo za pomračenje.
Sunca i mjeseca.
Ali pričaću ti samo o pomračenju sunca.
U tih nekoliko minuta,
Kad mjesec potpuno zakloni sunce
I kad se njihova dva tijela spoje
U spektakularni poljubac,
Koji samo univerzum može tako urediti,
Zatvoriću oči i zamisliti da si tu ti.
Pomirisaću miris na koži tvog vrata.
Dodirnuću valove i one dlake što štrče
U tvojoj kosi.
Poljubiće se i naši prsti na rukama
I grudi skrivene pod jaknama i kaputima.
I nastaće potpuno pomračenje sunca.
U tih sedam minuta,
Koliko potpuno pomračenje sunca može trajati,
Biću tvoja.
I reći ću ti koliko sam dovila i čekala.
I koliko se moja duša raspala na hiljade i hiljade
Sitnih komada stakla,
Kad sam vidjela njenu glavu na tvom ramenu
I ruke na rukavu tvog sakoa.
A posljednji minut pomračenja,
Šapnuću ti,
Da se pomračenje ne može na silu prizvati.
Ni susret između dvoje ljudi.
I koliko mi je malo strpljenja i snage bilo ostalo,
I koliko je tebe u moju dovu stalo.
I dok se opet bude rasvijetljavalo,
Tvojim uhom odjekivaće eho:
Moje srce tvoje nikad nije zaboravilo.