Današnji dan
Ne trpi izgovore.
Ne trpi pitanja.
„Šta je moglo biti drugačije?“
Ili mudrost koju niko nije tražio
I koja sama po sebi
Ne liječi ranu
I ne grli sjećanje.
„Mogli smo bolje.“
Današnji dan
Ne trpi komentare.
Makar bili i dobronamjerni.
Današnji dan
Traži tišinu.
Tišinu toliko glasnu,
Da se čuju u zraku
Odjeci glasova onih
Koji su zapomagali.
Tišinu toliko glasnu,
Da ne moli za pokajanje,
Već traži da pogledaš.
Tišinu u kojoj je
Istina toliko prisutna,
Da nikakvoj laži
Ili teoriji zavjere
Ne daje mjesta.
Danas jedan cvijet
Posebno lista.
Miris zemlje na
Bebinoj gegici
I nepopijenog mlijeka u flašici
Stisnutoj u dvije male šake,
Priča plućima svih.
Onih koji čuju
I onih kojima ego
Ili lažni i povrijeđujući
Patriotizam,
Koji ide protiv njih samih,
Ne da da čuju.
Danas govore
Oni koji su nepravedno ušutkani.
Na kraju krajeva,
Da li uopšte postoji
Način da se neko pravedno ušutka?
Ne znam,
Ali znam da opet,
Iznova i iznova,
Gledamo kako se jedan narod
Pokušava nasilno ušutkati.
Da se nikad ne zaboravi.
Ni ne možemo zaboraviti,
Jer opet jedan narod u svijetu
Vjeruje da ima više prava na život
Od drugog,
Zbog svoje vjere, nacije i rase.
Da se nikad nikome više ne dogodi.
A događa se.