Pod snijegom tiha rijeka,
I kroz grane prolazi vjetar,
U očima magla, u duši tuga,
Svijet je već zaspao, kao san.

Bijeli javori tiho šušte,
U svakoj grani stari je govor.
Tvoje ime, tiho kao zvijezda,
Meni se vraća u mračnim satima.

Ruke hladne, a srce toplije,
Ovdje, pod nebom prepuno snijega,
Gledam u tvoj osmijeh, izgubljen,
Kao ptica, što je zauvijek nestala.

Tamo gdje je tvoja sjenka,
Ja ću hodati, i pjevati ti pjesme.
Dok snijeg pada, tišina zvoni,
A ti si daleko, kao prošli dani.