Vrtim jagodicama prstiju po tipkama na tastaturi.
Osjećam toplotu moga laptopa.
Prija mi.
Neki govore da to proizvodi prevelike doze zračenja.
Ali prija mi.
Da nije to to - toplota koju tražim u nekim licima, a mogu proizvest bol? Smrt?

Visoke frekvencije glasova ostalih ljudi.
Besmislene i apsurdne rasprave.
Jedna obična simulacija.
Sa osobe na mačku prelazi to.
Neprekidno ''šaflanje'' tema u napetom tonu.
A ja samo slušam i zapisujem.

Samo slušam i zapisujem
Jer ne znam o čemu više pisati.
Pišem i čekam da nestane ovo Sadržaj mora sadržavati najmanje 150 riječi
Kad će više doći tih 150 riječi?
Kao da se sad, trenutno...

(Ulazi.) I TI SAMO LEŽIŠ! (Izlazi. Ostavlja vrata otvorena. Moram ih sam zatvoriti)

...cijedi sve iz...

(Opet ulazi i izlazi, ali ovaj put zatvara vrata za sobom)

...mene.

Još uvijek nemam 150 riječi.

----------------------------------------------------------------------------------------------------

Ove crtice tipkam - jer mi se može.

Buka u kuhinji. Suđe lupa.

Dođoh do tih
150 riječi.
Dragi moj članak,
ovo je tvoj kraj.