Mjesec je poljubio more,
i more je uzdahnulo,
hiljadu plavih ruku
bježalo je u tišinu.

U crnoj vuni noći,
prolazim kroz lavande,
a tvoj dah je dalek,
kao krv što pjeva u vene.

Zemlja, crna i gorka,
zavija u zlatne sjene,
a tvoj glas nestaje
u olujnom vjetru tišine.

Pod drvetom, gdje krvlju cvjeta
ljubav bez imena,
čekam te, bez sunca,
u očima nosim noć.

Srce se kida u lomu,
vjetrovi love moju kožu,
dok neizgovorena riječ
umire na mojim usnama.