U MAGLI

"Kiša maski"

Stajem pred ogledalo,
Uramljeno, debelo.
Sad sam lice u lice sa samim sobom.

Ne izgledam baš sjebano,
Dal' je tako trebalo?
Gledam se u oči i čitam svako slovo.

Nebo postaje tmurnije, oluja se bliži
Spustit će se na tlo koje se pocijepalo, gdje svi su u žiži.
Oblaci sivi se skupljaju, oni će upit svu maglu.
Kad se razdani, bit će sve jasnije kad stvari se stave na vagu.
Kako postade providnije, sve vidim.

Ljude kako trče i sudaraju se sa sobom.
Kao da u simulaciji živim
Svi gube živote u trci sa lovom.
Njihova odjela su iscijepana i moj kaput za njih je premija.
Tope im se tijela, jer sve je hemija.

Niz obraze sliva se maskara i šminka.
Usne im se pomiču ka dole, jer u njihovom svijetu i osmijeh je krinka.

U njihovoj glavi pucaju daske,
Pa kreče da pljušti,
Kiša čudna, svud okolo padaju maske.

Sunčev zrak se probija,
Ubija društvo zombija.
Život se konačno budi,
Na kontu svakog konta...
Svi smo samo ljudi.



*Sada sve vidim jasnije, čujem glasnije. A mislio sam da sam ja nesrećan. Ta tijela što baunjaju, kao da će i ona naći smiraj. A šta mi je rekao moj pogled u ogledalo? Pah samo kada gledam sebe, prestanem obraćati pažnju na svijet. Bio on ružan ili lijep.*