U MAGLI

"Putuj, Selma"

Putuj Selma.
Danima govoriš kako ovdje za tebe nafake nema.
Kako češ da vadiš vizu i da letiš odavde negdje bolje.
I ja bih drage volje.

Gledam kako joj se tresu ruke dok cigaretu gasi u pepeljaru.
Slušam kako si presovala sebe u ovom životnom herbaru.
I onda opet iz kutije vadiš novu cigaretu, primičeš je usnama.
Pokušavam da plivam u tvom pogledu, ali se davim u tvojim mukama.
Osluškujem buku, najjaču među bukama.
Kao da sav teret svijeta nosiš na svojim rukama.

Gledam je samo, dok vrijeme njenog polaska se približava.
Osobu kakva nije bila nikada.
Kako ovo sve uopće preživljava.
Pitao bih je, ali neću.

Dižem joj kofer sa poda,
Težak hiljadu problema
A ona uspravljeno hoda,
Tamo gdje i vjerovatno nema.

Putuj Selma,
Šta te briga?
Život tako mnogo sprema.
Život je igra.

Onda zagrljaj za "gud baj"
Zar je to kraj?
Osjetim snagu svemira i trista njenih nemira,
I onda se odmičemo, promrmljavši samo "Je*i ga"

Prstima mi sklanja njenu dlaku sa kaputa.
Gledavši me kao blago ljuta...
Ulazi u autobus. Posljednji njen pogled što poziva na pozor.
Putuj Selma i molim te... Mah, ništa.

*Stajao sam još par minuta nakon njenog odlaska. Magla se za to vrijeme spustila na peron. Ostajem sam, kao što su ostali sami ljudi što svoje prate u tuđinu.. iako ih ne vidim sa mnom su U MAGLI*