Svaki dan je išla po veliku s mlijekom.
Nikad nije dobila onakvu kakvu je željela.
Uvijek bi bilo ili premalo ili previše šećera.
Mlijeko hladno, kafa pretopla.
Svaki put bi se nasmijala i
platila je - takvu kakva jeste.
Pomirila se da je velika s mlijekom ista kao i život. Nikad nije onakva kakvu želiš.
Nekad je gorka, a nekad isuviše slatka da u idućoj gorčini imaš nadu da slatko tek dolazi.
Život ne možemo mijenjati.
Prestali smo pokušavati jer smo pred kafom koju on servira nemoćni.
Njegova je dovoljno slatka i taman gorka.
Ali, velika s mlijekom po mjeri dolazi tek onda kad prigrliš i gorčinu i šećer.
Gorčine mora biti da bi shvatila na kraju koliko je šećer sladak.
Život ne biraš, već prihvataš.
Veliku s mlijekom ne vraćaš, već popiješ i ne piješ je više tu, ako ti ne odgovara.
Tako je i sa životom, uvijek tragamo za boljim, ali smo zahvalni na onom što imamo.
Kako jedan čovjek reče:
"Meni samo malo.....da šećer viri iz šolje."
Tako i ti ..nek ti kroz život samo malo osmijeh viri iza gutljaja velike s mlijekom. 🤎