Draga Adisa,
Prije svega, želim Vam reći kako sam jako ponosan na Vas. Jako sam se obradovao kada sam čuo da odlazite za Madrid, ali mi je istovremeno i jako žao jer nećete biti ovdje i nastaviti voditi školu glume.
Definitivno mogu reći da sam u vašoj školi imao jedan od najljepših perioda u mom životu. Istina je da tijekom srednje škole nisam imao prijatelja unutar škole i sjećam se da sam uvijek s neopisivom radošću dolazio na probe naših predstava nakon nastave jer scena i garderoba bi uvijek bile ispunjene ljudima prema kojima sam razvio neopisivu ljubav i poštovanje - a među njima ste Vi na čelu. Upoznali ste me sa glumačkim svijetom i općenito svijetom pozorišta - svjetovi koji su ostavili dubok trag na meni i takva ''bolest'' i dan-danas traje i siguran sam da će biti tako i ostatak mog života.
Dali ste mi temelje koje smatram da bi svaki glumac-početnik trebao imati i dali mi priliku da budem u fenomenalnim predstavama kao što su ''Gospođa ministarka'', ''Farma životinja'', ''Kako nastaje pozorišna predstava'' te ''Lajanje na zvijezde'', spajajući me sa zaista talentiranim glumačkim postavama (ovim putem ih i pozdravljam).
Također ste mi omogućili da punom parom nastavim svoj glumački, dramaturški i rediteljski put te želim da znate samo koliko ste inspirisali nas mlade i pokazali nam šta pozorište zapravo jeste - strast. Stoga se nadam da ćemo se, na kraju krajeva, svi skupa susresti na mjestu koje nas je ujedinilo - a to je scena CKM-a, mjesto mojih ''prvih koraka''.
S ljubavlju vas pozdravljam i želim Vam sretan put!

Vaš učenik,
Dinand Pačak