XAOZEN

"Kao dječak"

Sada dok pišem redove na licu mi je smiješak
Uvijek se sjetim kad sam ih na salvete pisao ko' dječak
Sad rime pišem da trag ostane vječan
Tako strašne da ih mora rješavat sudski vještak.

Koliko sam ih ostavio na trolama.
Jer Mahala mi bila škola nad školama.
Ovakvim kao ja, ne može suditi ni Haag
Na svakoj pjesmi s ponosom stoji moj tag.

Zato mi se ježi na spomen bontona
Ovdje gdje ruže rastu iz najhladnijeg betona.
Svima ovdje prošlost je važna škola,
Za ovu igru mnogi nemaju dovoljno žetona.

I zato pišem, što sam pisao kao dječak.
Pravo ka vrhu korača ovaj pješak.
I sada kada gledam, na licu opet je smiješak.
Pogled dignem ka nebu i svaki problem je smiješan.

Uvijek pišem za svoje,
a svi znaju koje.
Za raju ispred drakstora što sitno broje.
Za lokalnog bricu,
Za komšinice na prozorima
njihovo oko što sve snima.
Za raju ispod rasvjete što odrasto sam s njima.
Za one što za mene bi primili i metak.
Za ono što živio sam još kao dječak.