XAOZEN

"Pisac"

I onda se probodeš olovkom da iscuriš na papir.
Pa i takav sve će da pamti.
Sve dok se ne nađe dušman koji će ga zapalit
Sa mišlju da te riječi neće nikome falit.

A on stoji negdje sa strane,
Promatrajući zaplet.
Sa virom misli što mu obuzimaju pamet.
I sad bi rekao rečenica sijaset.
Ali u dubini duše osjeća suvišnost.

A onda pukne, baci sve na papir.
Kao ulje na platno.
Efekat Mida- PUF i sve postaje zlatno.

I samo teku
U veliku rijeku
Riječi i riječetine.
Surova realnost mnogo boli, zar ne?
Stihija stihova udara u kost... U srž... U sve!

...Osjećaj? Kao da život posmatraš sa vrha planine.
...Čitaju? Da! Poštujući ti ime.
Pišu stihove po zgradama i tetoviraju rime.
To ti je pouka sine.. Nikad ne idi malen sa životne bine.

Svijetla će se ugasit, zavjese će se spustit.
Mrak će te pustit da odeš u miru.
Ali tamo negdje, stoji tvoje ime
i sva tvoja duša na papiru.