Poezija nastala u Mahali
XAOZEN
"Ša' radiš?"
Svakakva priča nastane u mahali,
Neke obogati, a neke dobro zabavi.
A mi kao komšije smo jednom drugom mahali.
Ali život je kadija ko će da nas i rastavi.
Takav uvijek ostane moj din, moj umet.
I ne pitaj me zašto za život još imam kuvet.
Što dižem glavu i pokazujem zube,
Ali i što sam alergičan na ljude.
Ali život je kadija koji će da nas rastavi
Nisam to znao dok smo se krišom gledali na nastavi.
I da ću čekati praznike da kod svojih navrati.
"E Ša' radiš... Nema te da navratiš"
A u glavi slika tebe, majica "one direkšn", u ruci drži rozu Motorolu.
Osmjesi i pogledi dok ti nosim knjige za školu.
I ja za nju bit ću dječak u "lonsdejl" duksi.
Sa dvije karte za kino u ruci.
Hajde da odemo opet.. kad već tu si...
Sa istim onim pjegicama na nosu
" E kako ti je na novom poslu?"
"Ja?".. "Odoh sa rajom gledat Bosnu."
..."A mogla bi i ti malo češće Bosnu da gledaš"
"Šta? Aaa, vremena nemaš"
A onda je promrmljala nešto u bradu.
"Mogli smo sutra na kafu?"
...Nije mi morala govoriti dva put...
