Na satu otkucale su posljednje minute prije nego mnoštvo postavljenih ciljeva krene u realizaciju, obećanja, dočekivanja, novih nada da sutra će biti pametnije,
Svake godine znamo sve više,
a opet sve manje u isto vrijeme.

Reći ću ti jedno,
Stavi obećanja,
dočekivanja,
nade,
planove,
sve stavi na papir i kreni s njima bez da gledaš u te kazaljke, jer vrijeme je ništa nego orijentacija,
vrijeme liječi sve,
osim onoga što srce bira,
vrijeme prolazi,
a svi krademo sate.

Ne traži nakon trunke greške i promašaja novu godinu za bolje sutra,
daj sebi svaki dan,
svaki sat,
da budeš svoja,
nemoj odustajati ako u određenom roku nisi nešto ostvarila,
najbolje stvari,
najbolji ljudi su se uvijek čekali,
pa nije samo sat odrednica kad će se nešto desiti,
ima tu nečega mnogo Većeg, a ima i tebe.

Za ovu godinu želim da budes svoja, sretna,
blaga,
gruba kad treba,
ali nemoj prema sebi,
kreni prema svojim ciljevima,
ali ponesi i padobran,
u slučaju naglog pada da svjesna budeš da ne označava kraj.

Budi svoja, a budi i moja.
Da ti pročitam ovo pismo oznova kad ti zatreba,
da te podsjetim da vrijedna si i kad dan krene kišnim oblacima,
da ponesem padobran kad ti zaboraviš,
da te volim i da me voliš.