Posmatram grad kako pada u san, i shvatim da meni noćas neće doći na oči. Starost je učinila da se budim kada se ovaj grad budi, a da zaspim kada slatke priče noći tek počinju. Jutros sam odlučila, večeras ću se pomiriti sa ženom iz ogledala. Večeras ću sa svima podijeliti priču o mržnji koju osjećamo jedna prema drugoj. Uvijek je ovako išlo. Pratimo se cijeli život i najbolje se poznajemo.

Ona želi pobjeći od mene, a ja ne želim gledati u nju. Ona me nemilosrdno pusti da se radujem životu u kojem bi me napustila, i onda mi blago, s osmijehom, kaže da će biti tu i u većem gradu, sa milion novih lica, bila bi sa mnom i u malom gradiću na plaži bez drugog ljudskog glasa.

Gledala sam je kako se guši u suzama dok me preklinje da je volim, ali se nikad nisam mogla natjerati, jer sam i ja zbog nje plakala, ali nikad nisam osjetila njenu ljubav. Nije da se obje nismo trudile. Istina, možda više da zaustavimo mržnju jedna prema drugoj, a ne da osjetimo ljubav. Živjele smo od pohvala, komplimenata i svega što bi u brojčanoj vrijednosti moglo pokazati da vrijedimo. Obećavale smo si da će to biti kada dovršimo listu uspjeha,a ona je postajala duža svakog novog dana. Čak se nismo ni radovale kada ih postignemo. Lijepo bi odglumile drugima i onda se vratile jedna drugoj.

Žena iz ogledala i ja mnogo volimo mlađe verzije sebe. Ružimo se jer ih tada nismo cijenile.
Učim se da je zavolim sada, ženu iz ogledala. Ona je ustvari divna. Nikada nije osjetila mržnju prema drugima. Za svakoga je imala opravdanje i razumijevanje. Nikada nisam shvatila zašto je sve bilo usmjereno na mene. Ja njoj brojim ružne crte lica, a ona broji moje greške. Mene je strah da će drugi vidjeti što ja vidim, a nju je strah da će netko primijetiti grešku koju ona nije i da je nikada neće moći ispraviti.

Sada s licem punih bora me gleda, gleda me kao kad smo bile mlade. Rekla bih joj da su me vremenom svi koje sam voljela napustili, pravilom života i smrti. I ljudi, i strasti, i želje. Čak i ideje. Ostala mi je samo ona. Sada eto sebi dajem zadatak za obje, da se uhvatimo u sadašnjem trenutku kako volimo jedna drugu. Ne želim otići s ovog svijeta sa toliko mržnje.