•Ovaj tekst je napisala Emra Zulić iz Bihaća.
Prenosimo ga u cijelosti, bez izmjena, uz puno poštovanje prema autorici teksta i njenom izrazu.Zahvaljujemo Emri na hrabrosti i želji da se izrazi , jer svaki iskreni tekst je vrijedan pažnje.
________

,,Nisam ni znala kad je počelo. Možda onog dana kad sam prvi put slomila srce, ili onog kad sam prvi put ustala sama i bez ičije pomoći obrisala suze. Život me nije pitao jesam li spremna. Samo je došao. S punim džepovima lekcija, bez najave, bez uputa. A ja? Ja sam ga dočekala širom otvorenih očiju i srcom na dlanu.Život me naučio... da nije svako "zauvijek" zaista vječno.


Ljudi koje si voljela mogu otići bez pozdrava. Neki zauvijek, neki samo da bi se vratili kad im trebaš. I naučiš ne mora svako ko prođe kroz tvoj život ostati. Nisu svi tu da traju. Neki su tu samo da te nauče lekciju. I boli. Ali naučiš da otpustiš. Ne zbog njih, već zbog sebe.


Naučio me da ne vjerujem svakoj riječi, već svakom postupku.
Jer riječi su lagane. Nose se jezikom, šapatom, kroz poruke. Ali djela? Djela govore istinu. Ljudi će ti pričati bajke, obećavati zvijezde, a jedva će ti dati dio sebe kad ti najviše zatreba. Ali oni koji ostanu uz tebe i kad padaš, ti su tvoja stvarnost. I za njih vrijedi sve.

Naučio me da nije slabost pokazati osjećanja.
Plač nije slabost. Osjećati nije slabost. Voljeti iskreno, čak i kad si bio povrijeđen to je hrabrost. U svijetu koji te tjera da budeš hladan, ostati topao je revolucija. I zbog toga sam naučila da se ne sramim svoje emocije. Jer one su dokaz da sam živa. Da još vjerujem.


Naučio me da moram prvo voljeti sebe.
Zvuči kao klišej, ali nije. Jer dok sam sebe stavljala na dno liste prioriteta, nisam ni znala koliko gubim. Dok nisam naučila da kažem "ne", dok nisam postavila granice, svi su hodali po meni kao po starom tepihu.
Sad znam:

Ko te voli, neće ti tražiti da zaboraviš sebe zbog njih.

Naučio me da sreća nije cilj, nego trenutak.
I da je pronađem u stvarima koje ne koštaju ništa. U kafi koja miriše na mirno jutro, u osmijehu djeteta na ulici, u pjesmi koja me podsjeti na neko ljeto. Prestala sam tražiti sreću na velikim mjestima. Naučila sam je graditi u malim stvarima.Naučio me da se ne vraćam onome što me slomilo.

Jer kad jednom popucaš na istom mjestu, to mjesto zauvijek ostane osjetljivo. I koliko god željela da se nešto promijeni, istina je ljudi se rijetko mijenjaju. Zato sada idem naprijed. Čak i kad boli. Pogotovo kad boli.Naučio me da budem zahvalna.


Za ljude koji su otišli jer su me naučili kako da cijenim one koji su ostali. Za bol jer me naučila snazi. Za promašaje jer su me vodili pravim putem. Zahvalnost mi je donijela mir. A mir je ono što sada najviše čuvam.I na kraju, život me naučio da sam ja dovoljna.

Bez dokaza, bez odobrenja drugih, bez potrebe da se mijenjam da bih bila voljena. Svi moji ožiljci, moji padovi, moji pogrešni izbori sve su to dijelovi mene. I konačno ih ne krijem. Nosim ih kao ordene.
Jer život nije bio lagan.Ali je bio moj.
I naučio me svemu što sam danas."
_______
Autorica: Emra Zulić,Bihać